Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Plenkovićev test

Jedna od najpoznatijih antičkih priča je ona o Augijevim štalama. Augij je bio kralj Elide, sin boga sunca Helija. Prema legendi, njegove štale nisu bile očišćene od postanka svijeta i nagomilalo se balege i svakakve nečisti gotovo do krovnih greda.

Euristej je Heraklu, kako bi ga ponizio, zadao nemogući zadatak da očisti Augijeve štale u jednome jedinome danu. Ovaj je, međutim, brzo smislio rješenje kojim je ušao u legendu: razbio je dva zida, preusmjerio rijeke Alfej i Penej prema štalama i tako ih uspio očistiti za samo jedan dan. Nema u Hrvata tako moćnih rijeka kakve su bile slavne antičke, a nema niti lucidnoga viteza kao što je bio Heraklo.

Tajne ispod slame

Naši se mediji ovih dana opsesivno baveMilanovića štalama. Potencijalni čistači su u toj priči najvažniji: onaj koji u rukama sutra bude držao vile, saznat će i tajne što se kriju ispod naslaga sijena i slame. Makar se ne bi na prvi pogled reklo, i u đubru se najčešće krije kapital za budućnost i svakakva dragocjena blaga.

Jedni će tragati za računima Milanovićevih odijela, drugi za poslovima bagatelnih nabava njegova brata. Treći bi najradije da svi nepoznati detalji Zokijeve epohe ostanu u sferi trajne dogme i da se proglase hrvatskom sakralnom baštinom.

Hoće li promjene nepoznate istine i štetne nuspojave njegove vlasti otplaviti pod tepih, u ucjenjivačke sefove ili u neslavnu historiju, ovisit će isključivo o profilu njegova nasljednika. Odredi za baštinu će, po svemu sudeći, biti brojni, a bitka prilično grčevita.

Andreja Plenkovića sveudilj već slave kao originalnog hrvatskog Herakla. Tamo gdje su se – kazao bi Krleža – još preksinoć kotile medvjedice u prašumskim brlozima, sad blješti europska kuća impresivne čistoće, uglačanog stilskog namještaja i uzorne moralne higijene.

Od mračne kloake u kojoj su na obiteljske račune dojučerašnjeg šefa još nedavno sjedale uplate mađarskoga MOL-a, naš Heraklo je gotovo obnoć učinio cvjetni vrt u kojemu se korupciju više nitko ne usudi niti spomenuti.

U Europskoj pučkoj stranci ga ponosno nose na rukama, Thompson više nije stranačka glazbena zvijezda, a medijima se kotrljaju križaljke s portretima novih ministara od kojih bi svakoga brižna mater rado poželjela za zeta.

Stranački đirani

No, srce HDZ-ove tame – to zna svaki naš građanin - nije ni u Banskim dvorima ni u Središnjici. Lako je ušminkati fasadu micanjem Zlatka Hasanbegovića sa svjetala pozornice i instalacijom nekolicine demokratičnih đirana na stranačke balkone.

Ivo Sanader svojedobno je vrlo uspješno bio proveo takav proces ubrzanog uljepšavanja, vičući sveudilj „Hristos se rodi“ i rušeći strasno spomenike u slavu ustaških vitezova, ali je sirovi, nasilnički, sebični, nezasitni i u osnovi nedemokratski mentalitet stranačke baze svejedno godinama ostao nedirnut i zakopčan u svojoj neprobojnoj čahuri.

Plenkovića štale – nije nikakva tajna - najkompleksniji zahvat čišćenja očekuje upravo u ovoj sferi.

Slušam ovih dana jednu od kontakt-emisija Hrvatskoga radija u kojoj su politički komentatori raznobojnih idejnih profila, vrlo argumentirano i sadržajno se nadopunjujući, lucidno analizirali izborne rezultate.

Već po tolerantnoj i racionalnoj intonaciji u studiju dalo se gotovo rukom opipati vibracije pozitivne političke promjene, kadli je uslijedilo bolno prizemljenje i hladan tuš: čim su u eter pripušteni slušatelji sa svojim pitanjima, ta krhka, obećavajuća i plemenita iluzija nestala je u hipu pod kopitima divlje horde.

Dvadesetak, a možda i više HDZ-ovih partijskih vojnika, u trijumfalističkom zanosu, tražilo je hitan progon novinara neistomišljenika i odgovornost onih koji ih još dovode u program Hrvatskoga radija. Džabe Davor Ivo Stier govori o društvenoj inkluzivnosti kad ga stranačka vojska slabo razumije.

Ta atmosfera linča i bljesak očnjaka, i to je također HDZ. Ti izljevi oholosti i dominacije nad onima koji im nisu bespogovorni agitpropovski propagandisti, to je također HDZ. Ti sigurni juriši na već osvojene medijske bunkere, kad više po velike domoljube nema nikakve opasnosti, i to je također HDZ.

Prijetnje smrću u anonimnim komentarima, laži i uvrede najgorim mogućim etiketama – kojih se na karijole može naći i ispod mojih zadnjih kolumni – i to je također HDZ. Njihove želje i pozdravi s društvene margine i iz osvetničke busije katkad govore puno rječitiju istinu o toj stranci i njezinoj stvarnoj naravi od pohvala Josepha Daula i Doris Pack.

Komesarski profil

Netolerantnije i komesarskije političke sljedbe od nje još uvijek nema na hrvatskoj političkoj sceni: ni nakon 20 godina vlasti i dugačke kompozicije vlastitih i nacionalnih trauma nije se još zasitila idejnih progona i glava neistomišljenika.

U prilog tome govore i zbivanja na zagrebačkom Filozofskom fakultetu: još Državno izborno povjerenstvo nije prebrojilo ni zadnje glasove, a krenulo se u demonstrativni manevar obračuna sa studentima koji se odlučno protive spajanju crkvenoga i svjetovnoga studija.

Još uvijek nisu odustali od osjećaja da se izbori u Hrvata realiziraju krvlju i oružjem i da pobjednik, bez obzira na tijesan rezultat, ima pravo do neba urlati za zasluženim ratnim plijenom i kao otrovni bršljan pokriti svaki centimetar svjetonazorske ili društvene različitosti.

Promjena te težnje prava je kušnja reformskoga kapaciteta Andreja Plenkovića i iskonski test njegova europejstva.

 

Naslovnica Špurtilom i ostima