Mišljenja Špurtilom i ostima

Špurtilom i ostima

Davor Krile

Jude i dušmani - po potvrdu!

špurtilom i ostima

Plemenita ideja pukovnika Mije Crnoje odmah je izazvala mrmor neosviještenih sugrađana. Na sve strane kmeče i vrište: registar izdajnika je crni mrak, registar izdajnika je sramota! A što se, molim Vas lijepo, ijedan pošteni Hrvat i katolik ima ježiti na

U doglednoj budućnosti moglo bi se unosno trgovati uvrštenjem u registar nacionalnih izdajnika i članstvo naplaćivati po tarifi propisanoj u Narodnim novinama. Ne platiš li, u vrijednosnome sustavu iduće, oslobodilačke, vlasti bio bi tretiran kao izdajnik „o\' slake vode“, kukavica, kolaboracionist i kunktator.

Plemenita ideja pukovnika Mije Crnoje odmah je izazvala mrmor neosviještenih sugrađana. Na sve strane kmeče i vrište: registar izdajnika je crni mrak, registar izdajnika je sramota! A što se, molim Vas lijepo, ijedan pošteni Hrvat i katolik ima ježiti na najave da će sve domovinske Jude i dušmani, te guje u našim prečistim nacionalnim njedrima, za koji dan – da prostite – jebati ježa?

Tisućljetna žudnja svih razumnih totalitarista da sve neprijatelje zbiju u jedan obor – pošto se na jalovo, sporo a često i neposlušno pravosuđe nikad ne možeš pouzdano osloniti - digla je na zadnje noge mahom one koji se u dubini srca izdajnički i osjećaju.

Titula izdajnika

No, da malo priguše unutarnju paniku i pomire se s neumitnim porazom, shvatili bi da ova izuzetna reformska zamisao perjanika buduće Vlade uopće nije strašna i da pruža neslućene mogućnosti.

Titula izdajnika na ovim je prostorima kroz povijest uvijek bila iznimno prestižna i visokoprofitna roba. Svi istinski idealisti priželjkuju je više od sveučilišne diplome, saborske fotelje, službene limuzine i drugih sezonskih vrijednosti. Biti izdajnik s ovjerenim certifikatom neprijatelja kod nas odvajkada predstavlja trajan kapital i unosnu dionicu za budućnost koju će teško srušiti potresi na burzi političkih ideja. Treba samo preživjeti potencijalne streljačke vodove, i pred tobom je svijetla budućnost.

Neki dan smo, na primjer, povodom medijskoga uskrsnuća umirovljenoga žbira Smiljana Reljića oživjeli još tople uspomene na popise hrvatskih novinarskih izdajnika koje su svojedobno pod njegovom paskom prisluškivale Tuđmanove tajne službe.

Popis svojedobnih medijskih sumnjivaca nije čak ni služben, ali se svejedno srami svaki žurnalist koji drži do sebe, a na njemu ga nema. Ako si danas izdajnik, sutra si gotovo siguran mučenik. Ovjereno neprijateljstvo nosi sigurne tantijeme i slavu u budućemu režimu. Kako bi rekao Smojin šjor Fabjan u Velome mistu, nakon što mu je sin Duje postao izdajnik monarhije i završio u K&K pržunu: „Tek sad je posta čovik. Auštrija ga se boji, Car ga se boji, moja Luce!“

Znam, reći ćete da današnja Hrvatska nije nikakva tuđinska carevina i da bi nositi titulu izdajnika u vlastitoj državi - koju je naš pospani narod sanjao dulje od tisuću godina - trebalo predstavljati malo veću sramotu. Malo morgen, dragi supatnici: zašto bi se itko morao sramiti HDZ-ove izdajničke etikete, a hulje iz 200 bogatih obitelji su našu jedinu i vječnu uspjeli opljačkati, upropastiti i opustošiti bez trunke stida i srama?

 

Biti izdajnik

Njihovi politički sekundanti su je, uz neskriveni ponos, i zadužili do šeste još nerođene generacije, te je sudbinski vezali za hirove stranih kreditora. Po čemu bi, onda, itko od građana morao osjećati tjeskobu pred prozivkama odvjetnika beskrupuloznih hulja, pokvarenjaka i lopova koji im iznova pokušavaju utjerivati strah u kosti kako bi ih uz što manje otpora upropaštavali?

Biti izdajnik na službenome popisu domoljubne inkvizicije zbog svega toga je priznanje veće od života: kukala majka svakome poštenome Hrvatu kojega pukovnik Crnoja zaboravi ili slučajno preskoči u svojemu mukotrpnom, ali nadasve humanome poslu.

Makar je budući ministar ovaj model ideološkoga reketa očito zamislio posve drugačije, on u sebi ipak sadrži realan gospodarski potencijal.

U doglednoj budućnosti moglo bi se unosno trgovati uvrštenjem u registar nacionalnih izdajnika i članstvo naplaćivati po tarifi propisanoj u Narodnim novinama. Ne platiš li, u vrijednosnome sustavu iduće, oslobodilačke, vlasti bio bi tretiran kao izdajnik „o\' slake vode“, kukavica, kolaboracionist i kunktator.

Platiš li, diplomu izdajnika moći ćeš uokviriti i gordo objesiti u tinelu kao dotur Luiđi onu šampiona od balota. Za naročito ambiciozne u ponudu bi se mogla ubaciti i prestižna diploma veleizdajnika za koju bi u komercijalnoj banci automatski bio ugovoren kredit s povoljnijom kamatom, jer je riječ o zahtjevnijoj dugoročnoj investiciji.
Uvažavajući gospodarsku i socijalnu situaciju, plaćanje izdajničke etikete siromašnijim građanima valjalo bi omogućiti na rate: ciljana skupina ipak su ljudi izraženijega ponosa i moralnoga kreda, a takvi, kao što znamo, nisu previše često materijalno potkovani. Internetska usluga „postani e-izdajnik“ omogućila bi da nakon uplate potvrdu ministarstva o svom izdajničkom statusu ispišete na kućnome pisaču…

 

Nove generacije izdajnika

Sve u svemu, bolje da vam izdajnički status bude službeno verificiran, potpisan i pečatiran od ovlaštenih državnih predstavnika, nego da se lijepljenjem izdajničkih etiketa po vama honorarno bave samozvani domoljubi, lovci na glave i druge podguzne muhe. Novinar tjednika Novosti Nikola Bajto, na primjer, već je lišen neokrležijanskih dilema hoće li mu sudbinu krojiti Crnoja ili Grmoja: njega je nacionalnim izdajnikom zbog banalne satirične pjesmice nekidan bez ikakvih ovlasti i rezona proglasilo Vijeće časti Hrvatskog novinarskog društva.
Pokojni Franjo Tuđman je uvjereno tvrdio da najmanje 20 posto građana nije nikad prihvatilo Hrvatsku kao samostalnu državu, a u međuvremenu su stasale i nove zločinačke generacije. Niša nacionalnih izdajnika je, kao što vidimo, pogolema i još uvijek neiskorištena.

Osim što je logičan produkt višedecenijskih političkih napora, komercijalizacija izdajništva u Hrvata jasno bi potvrdila i čvrstu tržišnu orijentaciju nove Vlade. Kadrovska postava joj ionako po dosta elemenata odaje dojam da je slagana po starome, dobrome, receptu frankističke musake: red totalitarista, red kapitalista.

Naslovnica Špurtilom i ostima