Mišljenja Parangall

Parangall

Godina dobrih albuma

 GLAZBENI KRITIČAR “REFLEKTORA” SASTAVIO JE LISTU NAJBOLJIH “DOMAĆICA” 2009. godine

1. GUSTAFI – Chupacabra

Od uvodnog broja Sanjat ćemo žuto – s ritmom i žovijalnom orguljaškom glazbenom podlogom garniranom puhačima “na ti” s Manu Chaoom – pa do zaključnog broja Debela, odsviranog kao rasni country s tex-mex štihom, Edi Maružin i ekipa uspjeli su spojiti sve svoje izvorne fascinacije, šarene lokalizme i globalne glazbene utjecaje u zapanjujuće uspjeli koktel sjajne autorske imaginacije i izvođačkog rafinmana. 

S jedne strane Chupacabra je smioni korak u novo: prvenstveno u aranžmanima i produkciji koji naglašavaju bogatu “zvučnu tapiseriju” kao podlogu za već uobičajene gitarsko-orguljaško/harmonikaško-puhačke međuigre.

Najizraženija novost je pak u vokalima jer su gotovo cijeli album zajednički u dvoglasju otpjevali Edi Maružin i Barbara Munjas. No, album je također i pravo ušće svega što su Gustafi radili na albumima prethodnicima, odnosno prizivanje baš svakog stila i žanrovske vrste o koju su se – uvijek na svoj naglašeno autorski način – očešali.

2. VOLAND LE MAT – Faustopojke

Konačno debitantski album vrijedan svake pažnje!
“Bendovski” projekt kantautora Momira Oljače, realiziran u produkciji Edija Cukerića u pulskom studiju Partyzan, u suočenju s uobičajenom diskografskom nejači “kantautorsko” profila doimlje se kao dom kulture s vodoskokom i zlatnim ribicama uspoređen s prigradskom šupom.

Naravno, u središtu pažnje je Oljačin vokal koji diskretno gazi tragom američkih prigušenih pjesnika melankolije ili možda stazicom kojim je prošetao Pun kufer te tekstovi sa sugestivnim slikama i inteligentna glazba, no šestorka uključena u projekt zaslužuje također sve komplimente. Ivan Arnold (klavijature), Velimir Grujić (solo gitara), Dunja Kobas (violina i pozadinski vokal), Uglješa Novaković (tenor i alt saksofon), Silvio Šarunić (bas) i Igor Bušljeta (bubanj) odradili su sjajan posao učinivši album s dvanaest predstavljenih “faustopojki” diskografskim projektom koji bi se – bez mnogo ustručavanja – moglo ugurati čak i u krug melankoličnih trubadura alter-country scene, izvanvremenog genija Nicka Drakea i Tima Buckleya, Lambchopa ili pak Tindersticksa.

2a) LUKA BELANI – B-side Of My Mind

Izgledi Luke Belanija na naklade veće od stotinjak kopija i radiofonsku eksploataciju nekog od 11 brojeva s njegova debuta debelo su manji od šansi Marka Perkovića Thompsona da, barem kao SMS pridruženi član, uđe u HAZU.

Više je razloga tome, no evo barem onih nekoliko najznačajnijih: a) skladbe Luke Belanija drsko odudaraju od kantautorskog prosjeka domaće šlageristike kojoj su na jednoj strani Škoro, a na drugoj Marko Perković Šmajser, b) Luka pjeva na engleskome što je u Hrvatskoj i dalje ravno komercijalnom suicidu s umišljajem, c) Belanijev skladateljski profil koji nije građen na uobičajenoj dozi šlageraškog dreka, već na poetici Nicka Derakea, kao metu može imati samo ono malo indie-popu sklonije i glazbeno potkovanije publike.

Unatoč tome – odnosno: baš zato! - Belanijev nastupni album B-side Of My Mind najbolji je nastupni kantautorski album još tamo od Dedićeva prvijenca!

3. URBAN & 4 – Hello!

Kako ostati svoj na trasi koja ne podrazumijeva cupkanje po utabanim putovima konfekcijskog popa, ali ni slijepo robovanje konvencijama “alternative”?

Kako postići “protočnost” skladbi ili – kako se to znalo kazati – njezinu komunikativnost i “komercijalnost”, a ne odustati od odavno već cementiranog imagea alter-rockera? Spomenute dileme Urban je sjajno razriješio na sjajnom albumu, jednom od najboljih u karijeri.

4. GATUZO – Gatuzo!

Globalna popularnost White Stripesa te mnogih drugih bandova u sličnom “formatu” dvojca s gitarom i bubnjem možda im je donekle pomogla u privlačenju pažnje “šire” rockerske publike, no i bez toga Gatuzo bi bili vrijedni svake pažnje.

Novim albumom pokazali su da golemu energiju svojih koncerata znaju prizvati i u studijskim uvjetima.

5. PSIHOMODO POP – Jeee! Jeee! Jeee!

Od uvodnog broja Domovine sin, s prpošnim riffom na tragu dvaju općih mjesta iz portfelja The Who - Pinball Wizarda i Who Are You, te efektnim umecima probranim iz zvukovnice glama pa sve do zaključnog Tužnog klauna kao balade s gudačim aranžmanom na tragu Nicka Drakea i waitsovskim štimungom, Gobac i družina nisu ni za tren izgubili koncentraciju niti posrnuli u konfekcijsku banalnost.

Pametno zamišljen i precizno odsviran, s iznimno uspjelom produkcijom Branimira Tomljenovića i Šparke te s dobitnom kombinacijom nabrijanih gitara i psihodelijom ozračenih klavijatura, Jeee! Jeee! Jeee! možda je i najbolji album u ukupnoj karijeri Psihomoda.

 6. LET 3 – Živa pička

Let 3 na 2 CD-a nižu svoje najznačajnije/najpoznatije brojeve nerijetko podržane frenetičnim odobravanjem publike. Naglasak je na materijalu sa studijskog Bombardiranja Srbije i Čačka, no – u žestokim nabrijanim izvedbama s poslovičnim aranžerskim preinakama – odrađeni su i svi hitovi i opća mjesta iz već drsko bogate diskografije Leta 3.

7. NOLA – Iznad oblaka

Nola se odavno razišla i – desetak godina kasnije – vratila na scenu izvrsnim albumom bez problematičnih repova, sumnjivih kolaboracija i izdaje svog temeljnog uvjerenja da sve to ima smisla samo ako imaš “razloga za pjesmu”. U sjajnoj produkciji Edija Cukarića, odličnim gitarama i “onozemaljskim” vokalom Gabriele Galant Jelenić, Nola se 2009. nije samo vratila u igru već smjestila na sam vrh u glazbenoj niši u kojoj su donedavno bili samo Meritas i Jelena Radan.

8. ST!LLNESS – Globalno zatupljenje: paket za preživljavanje

Globalno zatupljenje – paket za preživljavanje, logičan je nasljednik veoma dobrog nastupnog albuma Sve što znam o životu je odabrao Đelo Hadžiselimović, no – kako stoji u prigodnoj bilješci na albumu – on se još izravnije od prethodnika referira na traumatiziranu hrvatsku stvarnost. Naslov albuma Yurijeva je dijagnoza stanja i u “uškopljenjim medijima” pritegnutim korporacijskim brnjicama i u glavama hrvatskih građana za koje nema spasa ne prihvate li poklič sugeriran naslovom pjesme Digni glas, St!llnessovoj inačici Marleyevih budnica poput Get Up Stand Up.

9. BELAN & FIUMENS Tvornica snova

Dvostruki CD koji je kanalizirao/podijelio višesatni Belanov koncertni nastup na disk posvećen “žesticama” i onaj s “laganicama” nije samo reprezentativan materijal za svaku raspravu o Belanovom neupitnom koncertnom umijeću, neupitnoj gitarističkoj kompetenciji i vokalnim “performansama” ili, pak, o sjajnim Fiumensima – koji bi s vokalom odličnog Lea Rumore i višeglasjima, mogli i sami krenuti svojim putem – već i krunski svjedok sjajnog autorstva i jedne od najboljih domaćih pop pjesmarica.

10.DISKURS – U protivnom

Mlađahna riječka trojka – napaljena podjednako hormonima i dubokim uvjerenjem da je punk, kao svjetonazor, mnogo više od troakordnih budnica – sjajno su posvojili poduke Termita i Parafa, Pistolsa i Clasha te nastupnim albumom skockali prvi “pravi” punk album u dvijetisućitima.

Od uvodnog mahnitog singla Želite, pa do zadnje odsvirane note, albumom dominira beskompromisni zvuk energičnih punk žestica iskazan takvom grozničavom vjerom u ispravnost “misije” da čak i najotrcanije fraze koje ćete naći u tekstovima zvuče istinito. Diskurs možda nisu budući hrvatski Green Day niti band koji će već na slijedećem albumu bljesnuti začudnom genijalnošću, no njihova dosljednost i energičnost zaslužuju svu pažnju, komplimente ali i – nadanja.

11.JUNKERS 5 Junkers 5

Album covera u naizgled čudnom rasponu od Ryana Adamsa, Blondie, Jefferson Airplane i Randyja Newmana do Patti Smith, PJ Harvey i Davida Bowiea, novu je glazbnu avanturu Mira Kusačića – donedavnog lidera Messerschmidta – potvrdio kao više no kompetentan band. Ostaje još dokazati se s autorskim materijalom, no žestina izvedbi, uvjerljivost svirke i “autorski” pečat koji se ćuti u vokalu sjajne Elizabete Petrić i obradama, daju naslutiti da i to neće biti problem.

12.SHEITANS - Lica s tjeralica

Izravno naslonjeni na poetiku Partibrejkersa, Sheitans prže, pale i žare bazičan (klupski) rock and roll vrijedan svake pažnje. Edi Cukerić se još jednom pokazao kao pravi producentski izbor za napaljene rockerske snage sklone garažnim žesticama.

13.RAZNI IZVOĐAČI - Sedmorica veličanstvenih 30 godina poslije
14.FON BISKICH & NARODNO BLAGO – Fon Biskich & Narodno blago
15.ŽAN I MAZGUNI - Mazgune ponovo jašu
16.KAWASAKI 3p – Idu Bugari
17.ZBUNJENI – Pilula
18.METESSI MONDO BONGO – Duh iz boce
19.DOSH LEE - Velika nepravda na malom ekranu
20.MALEHOOKERS – Muški svijet

1a. ARSEN DEDIĆ – Dobrotvorov dom – antologija (box)

Mada je većina Arsenovih ključnih albuma posljednjih nekoliko godina reizdana, antologija Dobrotvorov dom izuzetan je diskografski projekt neizbježan za svakog pravog fana.

Dedić – koji je autor antologije – nije, naime, posegnuo samo za općim mjestima koja bi četverodijelno izdanje pretvorila u manje više rutinirano slaganje uspješnica i autorske vječne verdure, već je gotovo sto skladbi odabrao nastojeći zorno p(r)okazati sve facete svoje iznimne autorsko-izvođačke persone.

 

 

 

1b. OLIVER DRAGOJEVIĆ – Momenti

Ako je album “Vridilo je” bio najbolji Oliverov diskografski projekt te prava “platforma” na kojoj su – zajedno s Bjelinskim i Gelom - podignuti ambciozni koncertni projekti suradnje s filharmoničarima i gostovanja u prestižnim koncertnim dvoranama poput pariške L’Olympie ili njujorškog Carnegie Halla, “Momenti” u “Lisinskome” zamišljeni su i uspješno (i diskografski)odrađeni kao pomno odabrani krajputaši fabulozne karijere.

1c. GABI NOVAK – In Concert Jazzarella ZKM 2009

 

2.NATALI DIZDAR – Pronaći put

Pronaći put nije samo bezgrješno složen komad inteligentnog, ali jednakom tako i intrigantnog popa, novi dokaz uspjele suradnje i razmjene dobrih vibracija između producenta i aranžera Gordana Muratovića poznatijeg po aliasu Coco Mosaquito, već i jedan od najboljih domaćih pop albuma ženskog pisma” objavljen u dvijetisućitima.

3.JOSIPA LISAC – Živim po svom

Elvis Stanić kao potpisnik aranžmana i produkcije – ali također i skladatelj, gitarist, snimatelj te suradnik na mixu – Josipi je konačno izoštrio glazbeni fokus, a ona, pak, njegovoj glazbenoj viziji dala savršenu vokalnu izvedbu. Pače, Živim po svom je njezin najbolji album koji se čak može mjeriti s Dnevnikom jedne ljubav.

Naslovnica Parangall