Mišljenja Parangall

Parangall

GUSTAFI: Chupacabra

Izvođač: GUSTAFI
Album: Chupacabra (Menart)
Ocjena: *****

Najbolji Gustafi do sada! Od uvodnog broja Sanjat ćemo žuto – s ritmom i žovijalnom orguljaškom glazbenom podlogom garniranom puhačima “na ti” s Manu Chaoom – pa do zaključnog broja Debela, odsviranog kao rasni country s tex-mex štihom, Edi Maružin i ekipa uspjeli su spojiti sve svoje izvorne fascinacije, šarene lokalizme i globalne glazbene utjecaje u zapanjujuće uspjeli koktel sjajne autorske imaginacije i izvođačkog rafinmana.

S jedne strane, Chupacabra je smioni korak u novo: prvenstveno u aranžmanima i produkciji koji naglašavaju bogatu “zvučnu tapiseriju” kao podlogu za već uobičajene gitarsko-orguljaško/harmonikaško-puhače međuigre.

Najizraženija novost je, pak, u vokalima jer su gotovo cijeli album zajednički u dvoglasju otpjevali Edi Maružin i Barbara Munjas. No, album je također i pravo ušće svega što su Gustafi radili na albumima prethodnicima, odnosno prizivanje baš svakog stila i žanrovske vrste o koju su se – uvijek na svoj naglašeno autorski način – očešali.

Stoga je Chupacabra doista album i freak folka, countryja, tex mexa, polki, istarskih poskočica, “trieštinskih” utjecaja, rocka, najšire shvaćenog world musica latinske provenijencije...

Mirko & Slavko je duhovita vrckava “gustafovska” poskočica s istrijanskim štihom, gitarskim distorzijama, zaraznim refrenom, šarmantnom harmonikom i sjajnim puhačima – za koje je na cijelom albumu odlične aranžmane napisao Boris Mohorić – a Da ne moran pojti ča, otvorena gitarskim country twangom, besprijekoran je ulazak u pustinjska sazvučja Calexica.

U tojen ognju fascinantan je iskorak u lucidni hibrid hip-hopa i countryja s “elektronikom” i zvučnim efektima koji se ćute i u sljedećoj Budi moj brod, oplemenjenom i odličnim puhačima i harmonikaškim “diverzijama”, te Kravio – koja nudi bezgrješna srastanja Beckovske elektroničke podloge s gitarskim frazama i “narativnim” dvostrukim vokalima.

Noć kad san opet jedna je od najboljih balada u novijem opusu Gustafa s ljepljivim refrenom i koprenastom glazbenom ovojnicom kakva još nije satkana u domaćoj glazbenoj produkciji.

Sutra večer, koja počinje gotovo pa citatom iz Greasea You Are The One That I Want, rasni je komad country stilizacije s jazzy trubom, fascinantnom tubom, minimalističkim repetitivnim gitarskim frazama i “brbljavim” parlatinama, a Dvi zvizde, “klasičan” komad gustafovskog rock rukopisa – ponovno s odličnim puhačima i ska gitarom.

Brzac pensan se lepršava je “novelty” zezalica lokalnog kolorita, a Lucy novi izlazak u teritarijalne vode country-rock stilizacija te zacijelo novi radiofonični zgoditak Gustafa.

Nebo – sporovozni komad tipičnog Edijeva rukopisa – odlična je tema u kojoj se “antikni” retro tonovi “s terasa” miješaju s novim aranžersko producentskim nagnućima Gustafa a Ča je z Marijom ništa slabiji broj na tragu – evo jedne slobodne asocijacije – Iana Duryja u Sex And Drugs And Rock’n’Roll.

Pretelo jedini sjajno spaja istarsku inačicu polke – s obvezatnom harmonikom i tubom – te raspašoj mariachija, dok album zaključuje duhovita s temom Brek dance u kojoj je snimljen lavež pasa (iliti – brekova na istrijanski).

I prije negoli su snimili Chupacabru Gustafi su bili nešto kao “dom kulture s vodoskokom i zlatnim ribicama” u usporedbi s “niskim vrhuncima” velike većine domaće estradne sitneži, no nakon novog albuma ni jedan udijeljen kompliment ne čini se pretjeranim. Jer, za sve one koji kritike čitaju odostraga, Chupacabra je čisto remek-djelo!

Naslovnica Parangall