Mišljenja Parangall

Parangall

ARCTIC MONKEYS: Humbug

Izvođač: ARCTIC MONKEYS
Album: Humbug (Domino – Dancing Bear)
Ocjena:  *** 1/2

Mada su nakon prvijenca bili izravni profiteri na hypu koji su stvorili britanski mediji i mlađahna publika, Arctic Monkeys - činilo se - nikada nisu stremili poziciji generacijskih glasnogovornika ili proroka “novoga doba”. Istina, kritika i publika upravo su u njihovu “umješku” utjecaja neumrlog Clasha i Franza Ferdinanda prepoznavali trasu kojom moraju kročiti uspjeli predstavnici postbritpopovske scene svjesni “bolje prošlosti” i zahtjeva sadašnjosti.

Na određeni način, Arctic Monkeys su im dvama studijskim albumima dali za pravo, no želja da se izađe iz klišeja i zakorači prema novim glazbenim obzorima bila je očita čim su odležali prve dječje bolesti i zakoračili prema zrelijim godinama. Konačno, njihov je koncertni DVD - koji je ulovio band u reprezentativnom izdanju za lanjskih nastupa u mančesterskom Apollu - kao i ovogodišnji nastupi poput onog splitskog, pokazali su sve očitiji otklon Arctic Monkeysa od opće prihvaćenih pop-punk/neo-novovalnih klišeja u korist slojevitijih /ambicioznijih brojeva s očitim nagnućem prema čvršćem i agresivnijem zvuku.

A baš to su i glavna obilježja njihova trećeg studijskog albuma Humbug. Uostalom, već sam izbor producenta Josha Hommea iz Queens Of The Stone Age dao je nagovijestiti da se Alex Turner - pjevač, gitarist i glavni autor - kani što više odmaknuti od starih klišeja prema novim obzorima. U konkretnom slučaju, za njega to znači “amerikanizirajući zvuk” te sve očitija fascinacija Nickom Caveom i njegovim “mračnim teksturama” te energijom Bad Seedsa. Zbroje li se novi utjecaji sa “starim Monkeysima”, Humbug je logičan ishod i posve očekivan da.

 Arctic Monkeys za nedavnog koncerta na Prokurativama u Splitu / Jadran BABIĆ / CROPIX
Je li bolji od hvaljenih prethodnika? I jeste i nije. Materijal nije možda toliko prijemčiv niti plijeni na prvu kao udarni komadi s dvaju ranijih albuma, no apsolutno zavrjeđuje i komplimente i pažnju zbog odustajanja od ponavljanja lukrativne formule u korist “apstraktnijih” i “mračnih” brojeva i glazbenih “tekstura” koje u zanimljivoj spirali posredovanjem Hommea zacijelo sežu do Cream i Hendrixa kao nadahnuća.

Činjenica da su novi brojevi također građeni na istoj filozofiji riffova i lomnih ritmova te da se nekoliko skladbi - poput Crying Lightning i Dangerous Animals - referira na uspješnice s prethodnika, ne mijenja ništa na stvari. Dapače, samo potvrđuje tezu o zrelosti te o Humbugu kao “bitnoj karici” u evolucijskom lancu Arctic Monkeysa.

Naslovnica Parangall