Mišljenja Parangall

Parangall

The Beatles - band za sva vremena

I nova, bogato opremljena reizdanja pokazuju da su za razliku od većine drugih aktera scene, Beatlesi odrastali sa svakim sljedećim projektom, propitkujući i šireći granice, ali i prostor vlastite autorske imaginacije

Što su nam danas Beatlesi? Ultimativna ikona šezdesetih, beat-booma, vremena “kad je rock bio mlad”, nostalgična furka ili trajno žareće mjesto u sazviježđu pop-kulture? Sve to, zajedno, ali i zacijelo – čak i više od Elvisa – zlatna žila diskografskog businessa te, za razliku od svih drugih upokojenih veličina, trajno nadahnuće uvijek novih generacija. Pretjerivanje “staroga fana”?

Nimalo. Ne samo zbog činjenice da bez “ubrzanih Beatlesa” ne bi bilo ni Ramonesa ni mnogih drugih neimara punka, ni bripopa Oasisa, Supergrassa, Super Furry Animalsa ali, bogme, ni friških diskografskih zgoditaka poput aktualnog “The Albuma” Wilca. Mnogo je toga o Beatlesima napisano i prije jučerašnjega globalnog ponovnog objavljivanja svih njihovih remasteriranih i bogato opremljenih albuma. Točnije, izdanja s novim knjižicama, tekstovima, fotografijama i bonus DVD zapisom o njihovu nastanku. Genijalni rock kritičar Greil Marcus je, razglabajući o golemom prinosu Beatlesa rocku, zapisao: “Za razliku od Stonesa ili Dylana, oni su dospjeli iz rocka samoga. I dok su dalje proširivali ako ne i produbljivali svoje glazbeno umijeće, odredili su što je to “rock”.

I to do onog stupnja koji daje smisao tituliranja skladbe “Yesterday” dakle balade u kojoj se čuju samo akustična gitara i gudači – “rock and rollom” samo zato što tu ploču potpisuju Beatlesi...” Marcus je, naravno, u pravu, jer od početaka su Beatles sebe vidjeli isključivo kao rock and roll skupinu. Ili, kako je to jednom kazao Paul, kao “dobar mali rock and roll band iz Liverpoola”. S druge, pak, strane – a tu onda sjajno sjeda Marcusova pouka o “Yesterday” – istodobno su se nastojali osloboditi svih mogućih ograničenja žanra kao pukog derivata R&B-ja i rockabillyja.

Za razliku od većine, a možda – pa ma kako se to pretjeranim činilo – i svih drugih aktera scene, Beatlesi su odrastali sa svakim sljedećim projektom. Drugačijim, a najčešće i boljim od prethodnika. Propitkujući i šireći granice, ali i prostor vlastite autorske imaginacije.

Na temeljima rock and rolla

Najprije su – a danas je to očitije no ikada posvojili vrijednosti začinjavaca rock and rolla pedesetih te ih potom pretočili u novu izvornu formu afirmirajući – apsolutno prvi! – ideju rock grupe kao kolektivnog singer/songwritera: autora i izvođača u jednoj osobi. Ima toga, naravno, još... Prva i druga američka turneja Beatlesa izravno je potaknula nastanak tamošnje garažne rock scene – čiji se eho čuje do danas te nadahnula osnivanje grupa poput Byrdsa i “amplificiranje” Boba Dylana...

Beatlesi su prvi – prije Jeffa Becka i Hendrixa – snimili i objavili skladbu s gitarskim feedbackom na sessionu za “I Feel Fine”, poigravali se loopovima za snimanja “Let It Be” i koristili snimke reproducirane unatrag; prvi su s “Paperback Writerom” snimili televizijski videospot koji je – umjesto nastupa u studiju – trebao promovirati novi singl i tako anticipirali MTV; pionirski su ušetali u world music i uveli sitar u “Taxmanu” na Revolveru kombiniran s “backbeatom” i klasičnom pop pjesmom te, također prvi, posegnuli za reggaeom koji je bio “podloga” za “Ob-la-di, Ob-la-da”.

S “Day Tripperom” su, pak, progovorili o LSD-ju... a psihodeličnih se i narkotičkih tema dotaknuli i u višeznačnima “Happines Is A Warm Gun” i “Lucy In The Sky With Diamonds”. Njihov prvi nastup na američkom televizijskom Ed Sullivan Showu oborio je sve rekorde u povijesti elektroničkog medija, jednako kao i prvi nastup na Shea Stadionu u New Yorku (koji je svojim “ubrzanjima” i jedva dvominutnim trajanjem svake skladbe, nadahnuo i američku “garažu” i Ramonese), a “beatlemanija” bila globalna histerija koja ni prije ni poslije, pa čak ni s pojavama novih megazvijezda poput Michaela Jacksona, nije imala takmaca.

Nakon početnih kombinacija standarda i autorskog materijala na prvijencu, drugim albumom “With The Beatles” oborili su sve dotadašnje rekorde u predbilježbama, uspješno kombinirali soundtrackove i studijska izdanja albumima “A Hard Day’s Night” i “Help!”, pionirski album “Rubbers Soul” na kojemu se LP shvaća kao samosvojan medij, a ne samo kolekcija singlova čak nadmašili sljedećim “Revolverom”.

Senzacionalni “Sgt Pepper’s Lonely Hearts Club band” dobio je, pak, nastavak u – vrijeme će pokazati – ipak iznimnom “Magical Mystery Tour” na kojemu su se našla remek-djela poput “I’m A Walrus” i “Fool On The Hill” te remek-djelu “Bijelom albumu”. I tako – sve do kraja. Kad se unutarnja kemija skupine nakon osam godina zajedno potrošila, kad su došli do logičnog finala, snimili su još jedno remek-djelo “Abbey Road” i – razišli se. Yoko i Linda, ego-tripovi i godine velikih turbulencija na svjetskoj rock sceni, Ravi Shankar i zavodljivi zvuci Indije ili, pak, zov newyorške alternativne umjetničke scene s razlazom nisu imali nikakve veze. Barem ne one suštinske.

Protekle godine bile su blagonaklone Beatlesima. Danas se baš svatko tko ima malo sluha i poznaje rock produkciju, mora složiti da je Ringo bio odličan “backbeat” bubnjar, ali i “dobar duh” banda kojemu je jamčio unutarnju koheziju i kemiju, a ne tek bezveznjak koji je glumatao u “ Helpu”, dao vokal u “Yellow Submarine” te pokoju bedastu izvedbu za B stranu singla. George Harrison bio, pak, tihi i staloženi genij iz sjene te izniman – pokazalo se i vrlo utjecajan gitarist jednako sklon Carlu Perkinsu i Raviju Shankaru.

Danas je, naravno, jasno da je Harrison bio vrhunski stilist čija je upotreba slide-gitare bila utjecajnija od Claptonove, ali također i da je, duboko vezan uz indijsku duhovnost i kulturu – bio i najotvoreniji “beatle” za eksperimentiranja s novim glazbenim formama. Čak je i Paul McCartney u retrospektivnom čitanju Beatlesa, ali i sa svojom kasnijom karijerom, pokazao da nije samo svestrani skladatelj i pjevača s iznimnim pop rafinmanom, nego i glavna “faca” zaslužna za eksperimente Beatlesa s američkim country/folk i “roots” rock materijalom, ali i za tako žestoke brojeve kakav je bio “Helter Skelter” s dvostrukog “Bijelog albuma”.

Johnu Lennonu je tragična pogibija 1980. skrojila ruho “rock martira”, no njegov “beatlesovski” opus – mnogo više nego samostalan rad s uzletima i poniranjima – i danas ga potvrđuje kao lucidnog, duhovitog, sarkazmu sklonog autora, pjevača, skladatelja... spremnog i za najnježnije skladbe poput “Julie” i za bukačke eksperimente; psihodelične himne i raskošne pop melodije. No, jedna od neprijepornih dijagnoza Johna Lennona koju valja uključiti i u razmatranje opusa Beatlesa, jest – “working class hero”.

Album: Please Please Me (Parlophone, 1963.)
Ocjena:  ****

Album prvijenac “Please Please Me” snimljen je za maratonskog jednodnevnog studijskog sessiona. Na albumu se našao izvorni materijal s potpisom Lennona i McCartneyja te standardi koje je skupina izbrusila na koncertima poput neizbježnog “Twist & Shout”.

Potvrdu uspješne skladateljske formule dvojca Lennon McCartney i novog zvuka koji je u studiju skovao George Martin, dalo je tržište: album je punih trideset tjedana bio na vrhu britanske rang-liste. Naravno, sukladno s tadašnjim diskografskim normama, morao je uključiti hitove sa singl ploča koji su mu prethodili (“Love Me Do”, “Please Please Me”, “From Me To You”, “PS I Love You”) te nove potencijalne hit singlove, poput kasnije uspješnice “Twist And Shout”.

Album: With The Beatles (Parlophone, 1963.)
Ocjena:  ****

Album “With The Beatles”, koristeći navlas istu formulu kombinacije standarda i skladbi Lennona i McCartneyja, objavljen je u studenome 1963. i najavljen uspješnim hit singlom “She Loves You”. Beatlesi su već neprijeporne zvijezde, a s albuma se eksploatira cijeli niz hitova.

Tvrtka Capitol konačno je u Sjedinjenim Državama objavila početkom 1964. singl “I Wanna Hold Your Hand” te album “Meet The Beatles” – američko izdanje nalik britanskom “With The Beatles”, no s redukcijama i uz dodatak “I Wanna Hold Your Hand”.

Album: A Hard Days Night (Parlophone, 1964.)
Ocjena:  ****

Album je objavljen u ljeto 1964. s glazbom iz istoimenog filma Richarda Lestera koji je uhvatio atmosferu “beatlemanije”. Osim hitoidne naslovne teme, dao je i uspješnice “And I Love Her” te “Can’t By Me Love”.

Album: Beatles For Sale (Parlophone, 1964.)
Ocjena:  ****

Objavljen na kraju 1964., “Beatles For Sale” zasjeo je na prvo mjesto s obje strane Atlantika te hitovima Beatlesa priključio “Eight days A Week” te uspjele covere standarda “Kansas City” i “Rock’n’Roll Music”.

Album: Help! (Parlophone, 1965.)
Ocjena:  ****

Još jedan film snimljen s Richardom Lesterom, dao je odličan soundtrack. Album “Help!” bio je najavljen singlom “Ticket To Ride” koji je, kao i naslovna tema, bio “no.1” u Britaniji i Americi, no – uz “You’ve Got To Hide Your Love Away” ključna skladba albuma bio je “Yesterday”.

Album: Rubber Soul (Parlophone, 1965.)
Ocjena:  *****

Prvo remek-djelo koje bilježi pomak s pitkih ljubavnih tema prema slojevitijim tekstovima te složenijim glazbenim teksturama.

Snimljen je pod utjecajem Boba Dylana, psihodelije te folk-rocka, a bilježi i sve očitiju profilaciju različitih interesa skladateljske trojke: Lennona, koji sve više inzistira na “odmetničkom” rokerskom naboju, McCartneyja, koji naglašenije njeguje svoj pop rukopis, te Harrisona, koji se ozbiljnije ogleda kao autor te glavni prijenosnik psihodeličnih glazbenih vibracija...

Album: Revolver (Parlophone, 1966.)
Ocjena:  *****

“Revolver”, objavljen 1966., ide još jedan korak dalje. Beatlesi su nakon objavljivanja albuma i službeno odustali od koncerata i turneja u korist studijskog rada, a već “Revolver”, s 10 tjedana snimanja u studiju, postaje do tada najambiciozniji projekt.

Beatlesi su posve uhvatili vibracije vremena te navijestili nove otklone od popističkog rukopisa svojih klasičnih albuma prve polovice šezdesetih.

Album: Sgt.Pepper Lonely Hearts Club Band (Parlophone, 1967.)
Ocjena:  *****

Treći uzastopni zgoditak i jedan od najutjecajnijih albuma u povijesti rocka. Sniman novom tehnikom uz obilno korištenje četverokanalnog studija te u inovativnoj produkciji Georgea Martina, “Sgt.Pepper” je bio konceptualan album prožet naizgled bizarnim kombinacijama elektroničkih efekata, music halla i kabarea, psihodelijom, elementima klasične glazbe, soulom, etnoom...

Unatoč svojoj konceptualnoj i artističkoj slojevitosti, dao je niz hitova i bio najprodavaniji album Beatlesa s punih 15 tjedana na vrhu britanske rang-liste.

Album: Magical Mystery Tour (Apple, 1967.)
Ocjena:  ****

Glazba iz istoimenog televizijskog filma snimljenog u jesen 1967., izvorno je objavljena u Engleskoj na dvostrukom singlu s temama ozračenim psihodelijom, a u SAD-u kao album. Ponovno s iznimnim brojevima: naslovnom temom, “The Fool On The Hill”, “I’m A Walrus” te ranije objavljenim singlovima “Hello Goodbye”, “Penny Lane”, “Strawberry Fields Forever” i “All You need Is Love”.

Album: The Beatles /’dvostruki’ bijeli album (Apple, 1968.)
Ocjena:  *****

Dvostruki “The Beatles”, znan kao “dvostruki bijeli album”, nastao je nakon niza problema s kojima su se suočili Beatlesi: Lennonove rastave i veze s Yoko Ono, japanskom konceptualnom umjetnicom, smrti menadžera Briana Epsteina, raspadom njihove korporacije Apple, neuspješne indijske avanture koja je dovela do konačnog raskida s guruom Maharishijem Maheshijem Yogijem...

Album je sniman vrlo dugo, uz nesuglasice i tenzije koje se nisu smanjile ni nakon završetka rada u studiju, no komercijalni učinak albuma bio je golem. “Bijeli album” koji je dao iznimne brojeve poput “While My Guitar gently Wheeps”, “Helter Skelter”, “Happines Is Warm Gun”, “Back In The USSR”, “Blackbird”...) postao je jedan od najcitiranijih i najutjecajnijih albuma Beatlesa.

Album: Yellow Submarine (Apple, 1969.)
Ocjena:  ***

Soundtrack iz istoimenog crtanog filma i jedini “nebitan” album Beatlesa. Na njemu se (ponovno) našao uključen i singl “All You Need Is Love”.

Album: Abbey Road (Apple, 1969.)
Ocjena:  *****

Posljednja ploča koju su Beatlesi objavili kao aktivan band te album koji je desetljećima bio apsolutni favorit publike, a s devet milijuna prodanih primjeraka, postao je i najkomercijalnijim albumom Beatlesa.

Na A strani je ponudio nekoliko iznimnih zgoditaka (“Something”, “Come Together”, “Oh, darling”), dok je bogato orkestriranom B stranom bitno utjecao na način pisanja te promišljanja brojnih “progresivnih” autora ranih sedamdesetih.

Album: Let It Be Apple, 1970.)
Ocjena:  ***

Snimanje je počelo u proljeće 1969. uz prisustvo kamera. Rezultat je poražavajući: skupina se doslovno raspala pred kamerama ostavljajući za sobom rastresit i neuravnotežen materijal čiji su bolji trenuci (uz postprodukciju Phila Spectora) postali posljednji, posmrtno objavljen, album Beatlesa.

Na albumu su se ipak našle i iznimne skladbe poput naslovne teme, “Across The Universe” i “Long And Winding Road” te hit singl “Get Back”.

Naslovnica Parangall