Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

THE JESUS & MARY CHAIN Damage & Joy

Izvođač: THE JESUS & MARY CHAIN
Album: Damage & Joy (Warner Music)
Ocjena: ****

Nije to ni “Psychocandy“ ni “Darklands“, no prvi album nakon 19 godina odnosno punih deset poslije ponovnog okupljanja The Jesus & Mary Chain naprosto mora odobrovoljiti sve stare fanove. Novi album je, naime, nemoguće ne voljeti svakom starom pokloniku poetike braće Reid. Ovog puta s još naglašenijim (organskijim) suživotom melodija i onog znanog distordiranog zvuka.

U produkciji Youtha - basista Killing Jokea koji je i ovdje na dijelu materijala odsvirao bas ali i bandu dodao i upečatljiv ženski pozadinski vokal - “Damage & Joy“ je dobio na “protočnosti“ i svježini a da nije izgubio bitne odlike autorskog rukopisa i izvođačke osebujnosti. Je li to mana za band koji je u osamdesetima brodio izvan svih matrica i pionirski utirao nove staze? Možda no The Jesus And Mary Chain na starom tragu djeluju uvjerljivo, vraški zabavno i autorski moćno.

“Amputation“ otvara distorzirana buka iz koje se ulazi u moćni riff te nudi idealan spoj psihodelije, glama, hard rocka i lepršave pop melodije. Natruhe sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih? Zapravo, od svega pomalo u funkciji stvaranja ovodobnog ili izvanvremenskog zvuka rasnog rock banda. “War On Peace“ nosi timbar psihodeličnih šezdesetih kao - u uvodnom dijelu - akustičarska laganica s gitarskim naglascima i višeglasjima kakve ste mogli naći kod ranih Byrdsa ali i desetljećima kasnije kod Oasisa.

“All Things Pass“ opet otvara repertoar distorziranih zvukova prije negoli počne furiozna vožnja teme koja bi mogla proći i kao hit-singl zaostao iz zvjezdanih dana banda. Na nju se baš se logično naslanja “Always Sad“ kao neo-psych brit pop zaraznog refrena i sjajne gitare Williama Reida.

“Song For A Secret“ ima naglašena višeglasja tako tipična za psihodeliju šezdesetih ali i gitaru kojoj su korijeni u svirci ranog Petea Townshenda te Rogera McGuinna ili Tommyja Jamesa. “The Two Of Us“ je neočekivani roker na tragu Toma Pettya i psihodelijom ozračenog refrena, blada “Los Feliz (Blues & Greens)“ atmosferom korak unatrag prema Byrdsima s “Fifth Dimension“ ili čak Stonesima iz vremena Briana Jonesa i “Dandeliona“.

Naravno s osvježenom zvučnom slikom, moćnim gitarama i ubojitim basom. “Mood Rider“ otvara mračni bas - koji bi mogao biti i uvod u štogod iz ranih dana Black Sabbatha, “Presidici“ kreće s furioznom vožnjom u temi koja bi - s novom Youthovom “hrustavom“ zvučnom slikom i produkcijom - mogla biti i logičan nastavak brojeva s albuma “Automatic“ dok je “Get On Home“ još jedan sjajan psihodelični brzac (s gitarom čija fraza podsjeća i na davnašnji Canned Heat).

“Facing Up To The Facts“ školski je primjer i klasičnog rukopisa Reidovih, Youthove odlične produkcije ali i razmjera utjecaja The Jesus And Mary Chaina na brojne “obnovitelje“ rock zvuka s početka dvijetisućitih.

Album zaključuje neobična “Simian Split“. Uvod u temu je free-jazz saksofon i sint (koji naglašavaju dojam mračnog-glam rock psihodeličnog broja) uz neobičan tekst u kojem se govori i o zavjeri odnosno ubojstvu Kurta Cobaina. Sjajna završnica veoma dobrog povratničkog albuma The Jesus And Mary Chaina.

Naslovnica Parangall