Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

PINGVINOVO POTPALUBLJE Pingvinovo potpalublje

Izvođač: PINGVINOVO POTPALUBLJE
Album: Pingvinovo potpalublje (Dirty Old Label)
Ocjena: *** ½

Vinil i pripadajući CD - s dodatnim materijalom - konačno su donijeli službeni nosač zvuka Pingvinova potpalublja. Točnije snimke iz 1982. i 1983. nastale uživo u “Kulušiću”, zagrebačkom i beogradskom studiju i prostorijama za probe. Mada su bili dio zagrebačke post-punk scene u logičnom bratstvu s Trobecima i SexA-om, Pingvinovo potpalublje je sve do sada ostalo prikraćeno i za pravi nosač zvuka i za, makar kultno, prepoznavanje i “naknadnu pamet”. Koju su, uzgred rečeno, recentnijim izdanjima dobili SexA i Trobecove krušne peći.

Tome je svakako kumovao skroman snimljeni materijal kojeg je za sobom ostavio band prije neumitnog razlaza 1983. te promjene članova u grupi tijekom nekoliko razvojnih faza. No u osnovi - kako to točno piše i u bilješci albuma - Potpalublje je uvijek bilo post-punk (gitarski) trio.

Pokazuju to naravno najbolje snimke iz “Kulušića” (sa finala YURM-a 1981/1982.) u kojima dominira gitara koja kao da je stigla ravno iz Manchestera nadahnuta presudno Joy Divisionom (posebice u temama poput “Maja”) ali i The Fallom, Magazineom, Buzzcocksima pa i srodnim onodobnim bandovima s kojima je, za reći pravo, tadašnja YU scena bila dobrano “na ti”. Mnogi od brojeva, poput recimo “Varaždina” - teme na pola puta između gitarskog “drajva” Jama, razigranog basa a la Joy Division i ranih Prljavaca, imali su i dobre izglede za hitoidni uspjeh da su ih kojim slučajem radija pogurala.

O tom neostvarenom potencijalu još i više svjedoče demo snimke pa je, recimo, “Mali kralj” sa “surferski” obojanom gitarom “podebljanom” orguljama i danas zgodan radiofoničan broj, “Noćas u kiši je grad” i “Varaždin” izvrstan spoj garažnog rocka šezdesetih (na koji su se naslonili Stranglers i Magazine) i “manchesterskih” sazvučja... Naravno najurednije zvuče četiri snimke nastale u studijskim uvjetima.

Posebno je zanimljiva tema “Moj potpis” s izvrsnom kombinacijom puhača, funkoidne gitare i razigranog basa no i već spomenuti “Varaždin” - oplemenjen puhačima - i u trećem izdanju zvuči veoma zavodljivo. Kraj albuma (na CD-u) pripao je logično snimkama iz prostorije za vježbanje snimljenim 1983.

Geneza koju je band prošao u samo par godina je očita pa je u dijelu skladbi (“Instrumental 1”) gitara ozračena funkom i uplivima ska fraziranja “formatirana” u novi zvuk banda dok se drugamo Potpalublje pak priklanja “trobecovskim” post-punk dekonstrukcijama (“Desperado”) ili nadograđuje zvukovnicu Joy Divisiona (“Instrumental II”). Pingvinovo potpalublje se razišlo prije negoli je ostvarilo naviješteni potencijal pa se, eto, i s ovim izdanjem u rukama vrijedi zapitati - što bi bilo da su kojim slučajem nastavili dalje.

Naslovnica Parangall