Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

Sjajan debi pulskog banda

Izvođač: N L V
Album: N L V (Samizdat)
Ocjena: **** ½

Konačno album prvijenac. Album koji je materijalizirao više no uspješnu tranziciju s akustičarske indie-trubadurske platforme s opipljivom melankolijom a la Nick Drake, akustičarske faze Everything But The Girl i noir americane, do sjajnog "amplificiranog" amalgama. Preciznije, rane psihodelije West Coasta, lo-fi poetike, diskretnih začina bossa nove (recimo, u uvodnoj "Bitter", u kojoj možete naći istu filozofiju koja je nadahnula EBTG na albumu "Eden"), uvjetno rečeno alter-popa i one, danas tako omiljene, mješavine folk-trubadurskog – u biti transžanrovskog – iskaza.

U kojem je, uzgred rečeno, i producent albuma Marijan Jelenić uvijek bio doma. Koji su aduti nekoć trija, a danas "full banda" NLV? Naravno, pjevačica Nikol, koja ima čudesan vokal, između Grace Slick iz Jefferson Airplanea iz poznih šezdesetih te (pazi sad!) falseta Jimmyja Somervillea dok je s Bronski Beatom "vrištao" "Smalltown Boy".

Muški dio družine – utemeljitelji gitaristi i "back vokali" Luka Šipetić i Vedran Grubić, basist Roni Nikolić i bubnjar Silvio Bočić – nije ništa slabiji niti je u sjeni jer band zvuči kao čvrsto srasla cjelina. Očito je to i u uvodnoj "Look Around You", koja u novom amplificiranom ruhu zvuči bolje od stare akustičarske verzije te apsolutno profitira sučeljavanjem naglašenijih gitara i Nikolina vokala.

On pak ovdje vuče na "bondovske" komade – doduše isposničkog, a ne bogato orkestriranog – chamber popa. "Sisters Of The Sun" osunčana je "kalifornijska" tema s lijepom dozom psihodelije a la Love i Jefferson Airplane iz kasnih šezdesetih (i odličnim "podebljanjima" Nikolina vokala "backovima"), a još više sjajna "A.I.W.O.O.E.".

Odrađena je u žensko-muškom dvoglasu uz naizmjenične smirene akustičarske dionice, no ima i prave orgazmičke eksplozije. "Taking Away" je pravi slojeviti (uvjetno rečeno – pop) biser, čudesnih vokala, lucidnih aranžerskih rješenja i neočekivanih ritmičkih meandara.

"Not Dark Yet" lomno je nježna laganica u koju je savršeno legao keltski folk začin, a "All The Colours" – s iznimnim gitarskim fraziranjem na početku – još jedan čisti zgoditak kojem neočekivani, no lucidno ubačeni puhači daju novu vrijednost. "Wake Up (Lies)" je "trubadurska" balada "ubojitog" himničkog završetka, tema kakvu bi nesumnjivo posvojili i mnogi protagonisti američkog indie-folka nadahnuti učenjima scene "Paisley undergrounda" osamdesetih. Ili možda Cowboy Junkies u vrijeme "Trinity Sessiona"...

"Pain", tema bržeg ritma i naglašenog bubnja, još je jedan radiofonični pop biser, a zaključna "My Funeral" – s intrigantnim uvodom elektronike i umješno ubačenim funeralnim puhačima na ključnom mjestu broja – bezgrješna sfumatozna psihodelična folk-skladba.
A u dvije zaključne riječi, prvijenac NLV-a je naprosto – sjajan album!

Naslovnica Parangall