Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

MATIJA DEDIĆ & ŠIMUN MATEŠIĆ Fortune Smiles

Izvođač: MATIJA DEDIĆ & ŠIMUN MATEŠIĆ
Album: Fortune Smiles (Croatia Records)
Ocjena: *****

Nakon što je za album "Matija svira Arsena" pokupio hrpetine sjajnih kritika, "Porine", ali i laskavu titulu najprodavanijeg lanjskog izdanja etikete Croatia Records - što je apsolutni i do sada nezabilježen fenomen u povijesti domaće diskografije - Matija Dedić je megauspješnu i "radoholičarsku" godinu za nama obilježio i sjajnim koncertom s vibrafonistom Šimunom Matišićem.

Sinovi svestrano talentiranih očeva - jer, Šimunov je otac Mate Matišić, izuzetan glazbenik te, naravno, produktivan i cijenjen dramski pisac - u prvoj su koncertnoj kolaboraciji u atriju Muzeja "Mimara" posegnuli za standardima Keitha Jarretta, Chicka Coreae i Pata Methenyja, ponudivši svoja nadahnuta čitanja.

Album naslovljen "Fortune Smiles" po uvodnoj istoimenoj Jarrettovoj temi s albuma "Keith Jarrett & "Gary Burton" iz 1971. očito nije krio da je nadahnuće za koncertno/diskografski projekt našao upravo u kolaboraciji velikog klavirista i vibrafonista. Iako su se, za razliku od Jarretta i Burtona koji su album snimili uz pomoć gitarista, basista i bubnjara, odlučili odreći podrške dodatnih glazbenika, "Fortune Smiles" je sve samo ne "isposnički" ili šturi projekt. Manje je, kao i mnogo puta do sada, dalo - više.

Jer, dvojica sjajnih instrumentalista sročili su set listu u kojoj njihove poletne svirke ritmički živahnijih tema (poput "Armando's Rhumbe" Chica Coreae) ili elegične izvedbe prigušenih brojeva (poput savršene "In Your Quiet Place", gotovo ambijentalno rasplinute "Sirabhorn" i "Farmer's Trust") pametno odabranom "rastresitom" materijalu daju itekako važnu dozu neočekivanosti, intrigantnosti i uzbudljivosti.

Očitu i u "dramaturgiji" svakog pojedinačnog broja s međuigrama nerijetko dramatičnog Matijina klavira i lirske fluidnosti Šimunova vibrafona ("Questions And Answers", "La Fiesta"...). Odabir najdojmljivijih trenutaka albuma najviše ovisi o osobnom ukusu i sklonostima pa su za mene možda najintrigantniji brojevi Pata Methenyja poput teme "James" - broja koji su zajedno napisali Metheny i njegov klavirist Lyle Mayes - u kojoj Šimun preuzima gitarske dionice a Matija jednostavno "rastura" klavir. Najkraće rečeno, album kojim će "bogovi jazza" biti itekako zadovoljni.

Naslovnica Parangall