Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

Top 15 domaćih: Grmljavine iz garaže

1a - Cojones - Resonate (PDV Records)
Kad se zbroje Cojones - koji već okruglo desetljeće praše svoj adrenalinski stoner-rock - i studijski čarobnjaci, producentski dvojac Pavle Miholjević i Jura Ferina, bespogovorna nominacija albuma "Resonate“ za jedan od najboljih domaćih rock albuma, prilično je očekivana. U iskazu banda bilo i ostalo i te kako bitno naslijeđe i pionira hard-rocka, "harmonijskih“ vokala i višeglasja sedamdesetih, energija punka, grmljavina grungea, natruhe noisa i - sad sve očitije - psihodelije. Za Cojones su iskakanja izvan stoner-rokerskih međa i pravilo i pogodak. To prije što doista bezbolno srastaju u beskompromisni (kao potvrda imena banda "cojones“ iliti po naški "muda“) amalgam transažnrovski originalne glazbe.


 

1b - Zoran Čalić Band - U moru i plamenu (Dancing Bear)
Gitarska distorzija poput grmljavinskog nevremena, s primislima na Hendrixa, koja se transformira u riff ozračen južnjačkim (southern rock) manirizmima na koje vuče gitarski sitnovez dviju gitara iznad prpošne ritam sekcije i – eto odličnog i znakovitog uvoda u album prvijenac Zorana Čalića i njegova Banda. Sjajan gitarist koji je – uz Baretov vokal – bio zaštitni znak najboljih (studijskih i live) izdanja Majki, s "klasičnom postavom" svojeg rock banda nastavio je tamo gdje su Majke stale: s muskulativnim rockom koji svoje srodnike ima u southern rock i hard rock bandovima, nezaobilaznoj garaži te obnoviteljima vječnog i trajno žarećeg zvuka na koje su se, recimo, zakačili i ovodobni stoneri i ad hoc super grupe poput Them Crooked Vultures.


 

1c - Lačni Franz - Svako dobro (Croatia records)
Da, oni su Slovenci; da - ovo je hrvatski album, pjevan na hrvatskome i objavljen za hrvatsko tržište. Dakle - "domaćica“. Kao izvanserijski autor prepoznatljivog rukopisa i poetike, kao karizmatičan izvođač i frontman banda, Predin je u novu inkarnaciju Franza dovukao svu svoju glazbenu i svjetonazornu prtljagu, pa album "Svako dobro" nije ostao lišen svega onog bitnog što možete očekivati od autora i izvođača Zorana Predina. Album "Svako dobro", jedan od najboljih u opusu i Lačnog Franza (nove ekipe koja brije kako nikad to stara nije) i Zorana Predina.


 

1d - Valentino Bošković - Marsovska listina (Nimavode)
Projekt iza kojeg stoji dvojac Branko Dragičević i Josip Radić nastavak je prethodnika "VSSR“ iz 2014.; sjajnog albuma koji je započeo osebujnu bračku "space oddity“. Preciznije storiju o Valentinu svemirskom putniku i, kako bi to rekli autori, "velikom zajebantu“ koji još od lansiranja s Vidove gore 1646. na putu za Mars "zajebaje“ Zemljane. Kao i na prethodnom albumu glavno nadahnuće za svemirsku "soap operu“ su Brač te njegova mitologija i tradicija. Što će, naravno, reći da je lo-fi indie uz studijsko čarobiranje Dragičevića (alisa Fog Frog Doga) i kantautora Josipa (čiji jer alter ego Kensington Lima) do srži u "otočnom valu“, a realiziran kao nadrealna kombinacija art-rocka, floydovske space-rock psihodelije, razigranih karipskih ritmova, bračkog dijalekta i neke patinirane atmosfere "hotel wave“ s dalmatinskih terasa i davnih vremena.
 

1e - M.O.R.T. - Tužna kocka (Croatia Records)
Jedna od prastarih, ali i danas mi omiljenih definicija rock and rolla, garažnog rocka ali i punka, veli da je to spoj energije, riffa i stava. U slučaju M.O.R.T.-a upravo to bi mogao biti nazivnik i njihova albuma "Tužna kocka". Sinjski punkeri su naravno "odrasli", svašta naučili, izbrusili svirku doslovno odrastajući na sceni, a ne u prostoriji za vježbanje, što je dakako bitan dio prtljage s kojom su ušli u studio, no zadržali su sve odlike adrenalinske "sirovine" od koje su prvijencem stvorili "trade mark".
 

2 - Tihomir Hojsak & Filip Novosel - Bow Vs Plectrum (gudalo protiv trzalice) (Croatia records)
Jedna od istoznačnica za tamburicu i jazz odnosno nenarodnjački glazbeni prostor je Filip Novosel. Glazbenik koji je diplomirao na zagrebačkoj Glazbenoj akademiji radom "Tehnike tambure u jazzu", a zatim svoju sklonost jazzu potvrdio diplomom na prestižnoj newyorškoj adresi "The New School for Jazz and Contemporary Music" postao je ne samo jedan od globalno prepoznatih promotora tambure (i Brača) u jazzu već i svojevrsna istoznačnica za jazz tamburaša. Potvrdio je to brojnim projektima realiziranim u suradnji s vrhunskim glazbenicima, a sada i sjajnim projektom "Bow vs. Plectrum (gudalo protiv trzalice)" snimljenim s jednako uglednim jazz kontrabasistom Tihomirom Hojsakom.


 

3 - Erotic Biljan & His Heretics - The Devil Stole My Record (Dancing Bear/Dirty Old Label) (LP)
Vinil, k tome još krvavo crveni, sjajan omot Zvonimira Haramije-Hansa, pakleno punjenje nepatvorenog garažnog rocka a la Heretics u kojem su - kao i uvijek - doze garaže šezdesetih odnosno ranih Stonesa i Troggsa, bandova poput Sonics, The Esquires, The Banshees, protopunkerskih ranih sedamdesetih (Iggyja), punka Ramonesa, garažnih obnovitelja iz osamdesetih (Flaming Groovies), rhythm and bluesa, sirovog bluesa... i - eto još jednog albuma Erotic Biljana i njegovih Hereticsa.
 

4 - Kozmodrum - Na tragu satelita (Zona muzika)
Još jedan album u vrhu lanjske produkcije koji je "jazzy“ ali suštinski žanrovski neukalupljen. Da je Janko Novoselić sjajan bubnjar opće je mjesto. Šira ga publika mahom upoznala kao bubnjara TBF-a, a danas člana izvrsnog “neo-fusion“ trija Chui, no popis projekata na kojima je bio uključen kao partner ili predvodnik podugačak je. Zajednička im je uglavnom sklonost ka mekim srastanjima klupske plesne glazbe, jazza i jazz-rocka ranih sedamdesetih, iskustava arhaične elektronske glazbe, krautrocka, prog-rocka ali i technoa, dubstepa, housea...


 

5 - Izae - Snivatelj snima (Noisy Night Records)
Pouka "manje je više“ utkana je u cijeli album. Bilo da je riječ o diskretnim jazzy začinima u odličnom "Okupljalištu“ te u basu i puhačkim umetcima u "Noćnom cvijeću“ koje se pomalo izmješta i prema Rundeku), popu s elementima vodvilja u "Circusu“, zavodljivoj indie-šansoni mediteranskog šarma "Ljudi s kojima provodim noć“, reggae/karipskim stilizacijama skladbe "Imam duha u ormaru“, violončelu s primislima na folk Nicka Drakea u "Bića 1000 čudesnih“ ili pak razigranoj flauti u "Prozirnoj“ koja vuće i na Traffic te "Dimu“ koji je pak srodan Waitsovim laganicama gdje se karakter teme gradi i na maštovitim perkusijama... Naime, ni jedna od "intervencija“ neće gurnuti u drugi plan sneni vokal niti "ugroziti“ (dapače!) sfumatoznu melankoličnu atmosferu u koju je uvijen ovaj veoma dobar album.


 

6 - Elemental - Tijelo (UO Elemental 303 Records)
"Tijelo" je dvostruki album, album na dva CD-a na kojem je po devet pjesama, što je, je li, luksuz koji sebi samo mogu dopustiti: a) egomanijaci uvjereni da je sve što snime u studiju vrijedno pažnje općinstva, b) budale nesvjesne notorne činjenice da se ni jednostruki albumi ne dobace do publike te c) autori i izvođači uvjereni da imaju što, a i znaju kako, kazati. Elemental su srećom u ovoj posljednjoj kategoriji jer, evo dijagnoze, na dvostrukom albumu nema ni restlova ni praznog hoda.


 

7 - Mr.Lee & Ivane Sky - Colors (Dallas)
Album obiteljske kolaboracije Mrle (Damir Martinović) i Ivanke Mazurkijević osebujan je eksperimentalni asemblaž sastavljen od efekata, instrumentalnih pasaža, krhotina ili cijelih "tema" iz Mrletova soundtracka za "Kauboje" te jedinstvenog Ivankina vokala. Album "Clouds" se stoga pije na dušak ali je također i materijal u kojem se može uživati natenane i opetovanim slušanjima otkrivati njegove raskošne slojeve.


 

8 - In The Go - Spin (Unable Records)
Band koji svira već 17 godina album "Spin“ je snimio za izdavačku kuću Unable Records iz New Jerseyja te je pjevan, naravno, na engleskom. Svi koji su imalo upoznati s dosadašnjim diskografskim ili koncertnim izdanjima banda ne bi trebali biti previše iznenađeni. Jer "Spin“ je manje-više besprijekoran komad ovodobnog rocka angloameričkog kroja (čemu su, uostalom, autorski dvojac Alen Jurišić te Frane Paić kao i sve inkarnacije Indigo/InTheGo banda, trajno sklone) a kojemu su u genetskom kodu gitare obojene s barem pokojom nijansom psihodelične garaže, vraški dobra i dominantna melodija te aranžmani i progresija teme prema slojevitijem finalu.


 

9. Renato Metessi & Zvijezde - Ljudi od slame (Dallas)
Metessi se prilično ugodno osjeća na svojoj margini. Pa ma kako uska ona bila. Srećom ništa marginalnog, nezanimljivog ili konfekcijskog nema na albumu "Ljudi od slame". Na albumu i ovog puta dominira tipičan izvanvremeni AOR na tragu najšire shvaćenog autorskog (springsteenovskog ili pettyjevskog) rocka.


 

10. Boa - Dok glazba traje (Menart)
Boa je znala biti i udav, ali nitko im ne može osporiti trajno (i sjajno) snalaženje u odavno formatiranoj žanrovskoj niši osamdesetih. A baš takav je album "Dok glazba traje"; naprosto pametan i veoma dobro skockan te odsviran album. Jedan od problema koje je Boa imala bio je vokal Mladena Puljiza u trenucima kad bi bio odveć ogoljen i bez podrške. Ne i ovog puta jer gostujući ženski pozadinski vokali i "suradnje" (Mirelea Priselec-Remi, Ivana Kindl, te Petra Oreč) sjajno su legli uz Puljizov glas. Baš kao i slojeviti aranžmani - najbolji u ukupnoj diskografiji Boe - koji su dodatni adut za ionako izrazito melodiozne skladbe s moćnim refrenima.

Naslovnica Parangall