Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

LAMBCHOP FLOTUS

Izvođač: LAMBCHOP
Album: FLOTUS (Merge)
Ocjena: *****

Zaboravite na sve što ste znali o Lambchopu. Na sporovozni chamber-pop countryja, na country-soul s povampirenim puhačima koji su nas vratili na veliki eksperiment Raya Charlesa, na trajno mutirajući "ansambl“ s golemim brojem glazbenika ili Wagnera u ulozi "usamljenog rendžera“ Nashvillea. "FLOTUS“ (što je po Wagneru akronim za "Love Often Turns Us Still“) je čudesan, inovativan i čaroban album sjajnih melodija, sintisajzera i - ritam mašina.

Ovo potonje je za Lambchop očekivano koliko bi to bila vijest da Thompson i Mile Kekin zajedno snimaju duet.
Da stvar bude zanimljivija, Wagner, koji je prethodnih 12 albuma snimio više cohenovski recitirajući nego pjevajući držeći da njegov osebujan bariton samo u nižim "croonerskim“ registrima može uvjerljivo dočarati željenu dramu, ovog puta pjeva. Čak i u falsetu - kao ponekad na albumima iz devedesetih.

Činjenica da je na snimanju albuma koristio TC-Helicon Voicelive 2 sempler koji mu je omogućio maksimalne modulacije vokala i poigravanja različitim bojama i visinama glasa, pokazuju da je vokal želio tretirati kao novi instrument. I to kakav... "In Care Of...“ otvara akustična gitara uz diskretno uključivanje ostalih glazbala (pola ih je odsvirao sam Kurt) no umjesto izgovaranja teksta Wagnerov se vokal savija i leluja zajedno s lijenom melodijom.

"Directions to the Can“ će vas još više iznenaditi s lomnim falsettom (u alternaciji s narativom) ali i samim krojem "ambijentalne“ skladbe kojoj elektronika i klavir daju glavni ton gurajući ju u zabrane smooth R'n'B stilizacija i electro-popa. Naslovni broj je fluidna laganica no "vocoder“ i ritam mašine u podlozi bliže su Laurie Anderson nego "starom“ Wagneru baš kao i skladbe "JFK“, "Howe“, "Old Masters“...

"Relative # 2“, "Writer“ najbližeg srodnika pak ima u miminalizmu krautrocka a "NiV“ u plesno podatnom no isposničkom electro-popu... Zaključna 18-minutna "Hustle“ je čudo za kraj. Iliti dokaz koliko se uopće Wagner mogao maknuti od svojih starih krucijalnih albuma poput "Nixona“. Krautrockerski broj s pulsirajućim ritmom u podlozi kojeg se ne bi posramili ni Tangerine Dream, ogoljenim melankoličnim klavirom te začudnim uletima puhača (koji su me na trenutak podsjetili na Traffic iz "najprogresivnijih“ dana)... apsolutno je drukčiji od svega što su Lambchop ranije snimili.

No, ono što im je zajedničko je fascinantna "wagnerovska“ atmosfera koja se u "Hustleu“ - s narativnim Kurtovim vokalom - za tren preobražava u tipičan Lambchopov broj. Odrađen drukčijim i drugim "sredstvima“ no sjajan i upečatljiv kao najbolji trenuci s "Nixona“, "How I Quit Smoking“, "Thrillera“...

Naslovnica Parangall