Mišljenja Parangall

Parangall

Zlatko Gall

LAČNI FRANZ Svako dobro

Izvođač: LAČNI FRANZ
Album: Svako dobro (Croatia records)
Ocjena: *****

Naizgled Zoran Predin je nakon sjajne i plodne samostalne karijere koju vozi na četiri-pet paralelnih kolosjeka, po uzoru na Azrin vremešni singl zapjevao "ništa mi više nije važno, našao sam novi band" te se s mladim glazbenicima i starim imenom Lačni Franz, "otkačio" i krenuo iznova. I to je sve? Nije.

Kao izvanserijski autor prepoznatljivog rukopisa i poetike, kao karizmatičan izvođač i frontman banda, Predin je u novu inkarnaciju Franza dovukao svu svoju glazbenu i svjetonazornu prtljagu. Istinabog, nećete tu naći ni gypsy swinga niti klasičnog šansonjerskog iskaza; ni art-rocka na novovalni način koji je bio bitan sastojak čuda zvanog Lačni Franz no album "Svako dobro" - dakle album s hrvatskim tekstovima kojem je parnjak "Ladja norcev" iliti "Brod luđaka" istovremeno slovensko izdanje s tekstovima na Predinovu materinjem jeziku - nije ostao lišen svega onog bitnog što možete očekivati od autora i izvođača Zorana Predina.

Album tako otvara "Vaš as na deset" kao tipičan spoj stare i nove vode; predinovske poetike utkane u dobro znana izdanja Lačnog Franza te svježe krvi mlađahnih (vraški dobrih) instrumentalista. Očitih recimo u tonu gitare koja logično baštini iskustva "novog doba" što je, naravno, danak glazbenih sklonosti koje su u band donijele "pridošlice". Gitarist Tine Čas - znan i kao član banda Naio Ssaion, basist Anej Kočevar koji je studijski čarobnjak i producent, svestrani bubnjar i edukator Luka Čadež te klavijaturist Boštijan Artiček iz kultnog Društva mrtvih pesnikov, u zvuk "novog Franza" donijeli su i svoju prtljagu. Pa ćete u uvodnom broju naći i štogod od ovodobnih gitarskih manirizama hard rock/metala sljubljene uz melodiozne fraze na koje se nekoć referirao i stari Franz.

Zar je onda čudno da se u gitarskom solu pri kraju broja ćuti i nešto od art prog-rocka. A što je najvažnije, spomenuta kombinacija ili pak nova legura besprijekorna je i apsolutno prilježe uz Predinov osebujan "storytelling" vokal. Što je očito i u sljedećem rifoidnom brzacu "Ja vraćam sunce u tvoj dan" s reskom zavodljivo efektnom gitarom Tineta Časa i za Predina tipičnom meandrirajućom, a ne pravocrtnom melodijom.

Ubojiti refreni

Dakako i ubojitim lako pamtljivim refrenom. Jedan od starih brojeva koji su dobili nove verzije je "Ponovo na svojoj strani" Ota Rimelea (i samog Predina) koja je izvorno kao "Na svoji strani" objavljena na sjajnom istoimenom albumu. Za razliku od izvornika iz 1986., atmosferske laganice s naglašenom ulogom sinta/klavijatura sa specifičnom lirskom Rimeleovom gitarom koja pri kraju broja ima i gilmourovski ton, nova verzija ima mnogo više gitare (u solu s nesumnjivim drukčijim rukopisom kao svojevrsnom dogradnjom Rimeleovog izvornika) te robusnijeg basa i bubnja dajući skladbi dodatni dramatski naboj.

"Čao! Lavice" je novi "klasični" rock brzac u kojem se ćuti duh osamdesetih. Uspio je to broj Predinova "radio friendly" materijala s razlomljenom melodijom no kao i uvijek s ubojitim refrenom. I opet odličnim učinkom banda. "Na kraju filma" je pak nova laganica kao odličan primjer šansonjerskog Zoranova nerva zaogrnutog rock iskazom. A onda "Bog br. 2", nova verzija uvodnog broja ("Bog nima telefona") sa sjajnog Franzova prvijenca "Ikebana". Koji je - kako to veli i sam Predin - konačno dobio izdanje kakvo je bilo zamišljeno i 1981.

Usporedite li dijabolični zvuk basa nove verzije s pomalo "flah" snimkom izvornika ili novovalnu (a la Wire) strukturu skladbe s prvijenca s razarajućom ritam sekcijom i poput skalpela reskom gitarom iznad diskretnih klavijatura, razlike su više no očite. U korist nove izvedbe i "novog Predina" čiji u uvodu gnjevni vokal savršeno liježe uz nabrijani ritam, gitaru i furioznu punkersku energiju.

"Bog br.2" je možda čak skladba u kojoj su se Franzi baš danas najviše približili svojim ranim koncertima dok su i autorstvom, ali i energijom raspamećivali publiku u ljubljanskoj "Študentskoj menzi" (gdje sam ih gledao u doba prvijenca) ili u Lapu na "Yurmu". "Daj pusu, daj pusu" je više no zgodan žovijalni singl s razigranim ritmom i opet iznimnim gitarističkim učinkom.

A onda je stigao "Zombi Praslaven"; nova - također sjajna - verzija amblematskog "Praslovana": i danas mi najdražeg broja u opusu Lačnog Franza. Koji je ne samo dobro "ostario" već novom verzijom - sjajnim suživotom klavijatura, sveprisutnih gitara i čvrste ritam sekcije - dobio novu još naglašeniju himničku dimenziju. Ovog puta bez harmonike, nabrijanu i "rokersku". Ponajviše u završnici.

Generacijske teme

I "Praslovan" je, baš kao i svi drugi Zoranovi tekstovi, dobio sjajne hrvatske tekstove. Sačuvavši pitkost koju nudi samo materinji jezik, ali i aktualizacije, poput stihova u "Zombi Praslovenu" koji dijagnostički točno vele: "Pokisnule šake jada, polupismeni junaci bića; živa groblja svojih palih nada, vojvode i vitezovi kiča/Pijani od tuđih suza, sjene svojih starih muza; našli smo se, raspeta i kastrirana raja, i sebi propisno do jaja, sjebali smo sve, što smo sebi sjebati mogli".

I "Praslaven" je očito još jedna u nizu takozvanih "generacijskih" tema kojima se Zoran (na samostalnim albumima) obraća "generaciji stripova na hladnoj pivi" i onima odraslim uz "505 sa crtom" potvrđujući se kao autor/pjesnik dedićevskog kova koji umjesto cendranja i parolašenja svoju istinu daleko artikuliranije pljuje svima u oči. Pa stoga u "Daj pusu! Daj pusu!", tvrdoglavo poručuje "K'o modernog viteza i Praslavena, koji se bori za dobro u nama; plavo bijele i crvene boje (naravno, riječ je o bojama francuske revolucije - op. Z.G.); sloboda, jednakost i bratstvo, dobro mi stoje.

" U sjajnom zaključnom broju "Svako dobro" Zoran pak šalje ironičnu poruku gospodarima "novih vremena". Pa veli: "Nostalgija je bolest, sjeta je bez veze; danas ambalaža stvara kraljeve; glupost jede kičme usput, kao meze/Danas vrijedi samo snaga, novi sveci su od Vraga; smješkom su nas odmah kupili; Svako dobro, majstori! Samo vas smo trebali! Dobro ste nas sredili! Svako dobro majstori!"

Ipak, Zoran ne odustaje od starih ideala niti dopušta da ga šugava stvarnost gurne u apatiju ili na "mračnu stranu Sile" pa u "Ja vraćam sunce u svoj dan" kaže: "Ne zanima me više, tko je krao, tko nas godinama laže; tko se popeo, tko je nisko pao; koga jure, koga traže/Dosta mi je tužnih vijesti, kako guši zlo dobrotu; nemam vremena za nove mržnje; ima boljih stvari u životu".

Da doista. A jednu od njih nudi i album "Svako dobro", jedan od najboljih u opusu i lačnog Franza i Zorana Predina. Uzgred, bilo bi dobro znati hoće li ovaj album s hrvatskim tekstom objavljen ekskluzivno za hrvatskog nakladnika Croatia records konačno dobiti pravo na sudjelovanje u konkurenciji za nagradu Porin? Ili će Predin morati zatražiti i hrvatsko državljanstvo. Pa da ga "čistunci" koji skrbe o krvnim zrncima i domovnicama konačno možda pripuste u sredinu u kojoj je uvijek bio "svoj među svojima". Baš kao i u Sloveniji.

Naslovnica Parangall