Mišljenja Parangall

Parangall

ZLATKO GALL

DISKODELIJA Crvotočina

Izvođač: DISKODELIJA
Album: Crvotočina (Dancing Bear)
Ocjena: *** ½

Nasljednik prvijenca "U vremenu" stigao je u formatu mini-albuma sa sedam skladbi i trajanja koje bi nekoć taman leglo na vinil malo skromnije minutaže. Šibenski band kojeg su gurali negdje između post-punka i post-rocka čini mi se da se poprilično odmaknuo od forme ove potonje žanrovske niše. Gotovo programatski to veli nastupni broj "Bomba“ s moćnom gitarskom grmljavinom koja ispovijeda poetiku daleko bližu avant-rocku sedamdesetih nego li post-rocku kasnijih dekada. Pače, ako bi se tražila paralela možda je to Hendrix oslobođen blues korijena (eto točke gdje je Diskodelija najbliža post-rocku) i jazzy improvizacija.

"Raspali“ koja slijedi za njom čisti je komad post-punka čitanog dioptrijom dvijetisućitih; gitara na trenutke vuče na Television a cijela skladba je odsvirana s "drajvom“ čvrstog rock banda. "Galeb“ - odlična melodiozna tema - basom asocira na Petera Hooka dok bi skladba "Boka“, lelujava laganica s mističnom notom, možda mogla uvodom biti bliska Tortoiseu i Mogwaiu no žestoka gitara ispovijeda poetiku srodnu Adrianu Belewu kad bi se raspištoljio na koncertima. Posebno je zanimljiva tema "Au“ s okusom prog-rocka sedamdesetih i post-rocka osamdesetih.

Savršeno sraslih u nabrijanu i moćnu cjelinu. "Mi“ joj je čista suprotnost s uvodom kojim se Diskodelija smješta blizu Stereolaba (ili, ako su vam uši "starije“, krautrockera i space-rockera sedamdesetih) no čvrsti bas i gitara te vokali opet vode negdje u prostor post-punka. Skladba je još jedan čisti zgoditak. Uostalom kao i zaključna - hendrixovskom gitarom i atmosferom doom metala otvorena - laganica iznimnih glazbenih tekstura i snage.

Dovraga i žanrovske niše! Bili post-rock ili post-punk, neka vrsta neo-prog rocka ili sve to zajedno, Diskodelija ima veoma dobar i originalan novi projekt. Ne baš za svačije uši ali - to je, baš to.

Naslovnica Parangall