Mišljenja Parangall

Parangall

LOS LOBOS Gates Of Gold

Izvođač: LOS LOBOS
Album: Gates Of Gold (Savoy Jazz)
Ocjena: ****

Činjenica da je friški album već 17 po redu i da se njegovo objavljivanje poklopilo s biografijom “Los Lobos: Dream in Blue”, veteransku družinu iz istočnog L.A. očito mnogo ne dira. Umjesto cijeđenja starih provjerenih recepata i ovim albumom Lobosi sjajno balansiraju u “ničijoj zemlji” odnosno u međuprostoru između odavno istraženih žanrovskih niša i svježeg, pa i eksperimentalnog, pristupa. Čak je i paket očekivanih poigravanja s bluesom (u sjajnoj nabrijanom broju “Mis-Treater Boogie Blues”), prpošnoj i žovijalnoj latino temi “Poquito Para Aqui”, žestokoj “rokiji” “Too Small Heart” ili izvrsnoj uvodnoj “Made To Break Your Heart” s lijenim grooveom i riffom a la Keith Richards... donio dah svježine i one radosti muziciranja koja od svakog koncerta Lobosa čini pučku svečanost. Stara sklonost ka eksperimentu i “drugačijosti” očita je naime i u spomenutom broju koji dobiva neočekivani rasplet s gitarskim raspašojem a, recimo, još više u skladbi “There I Go”: iznimnom komadu psihodeličnih vibracija utkanih u jazzy soul/funkom ozračenu “sporovoznu” temu.

To je još očitije u “When We Were Free” koja počinje kao da je snimana na nekom sessionu Tony Williams’s Lifetimea ili za nastanka Milesovog “Bitches Brew”. A takvi su i aranžmani i produkcija većine brojeva albuma s mnogo neočekivanih izleta. Jer, naslovni broj je prvorazredna i maštovita razrada folk-bluesa s mandolinom i klavirom u uvodu nakon koje kreće rasni boogie, “La Tumba” nova norteno “latinica” na koju će zasliniti Gustafi, “Song Of The Sun” sama esencija americane, a zaključna “Magdalena” bezgrešno stiliziran country-waltz s orgazmičkim raspletom broja. Los Lobos su - najkraće rečeno - i dalje zvjerad oštrih zubi koja još moćno i zavija i grize.

zlatko gall
Naslovnica Parangall