Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama. Pod njome crna zločinačka jama... Jer Hrvatsku mi moju objesiše, Ko lopova, dok njeno ime briše, Za volju ne znam kome, žbir u uzama!
Kao da su danas napisani ovi stihovi. A napisao ih je veliki hrvatski pjesnik Antun Gustav Matoš daleke 1909.
Matoš je spjevao i pjesmu s nazivom "19. svibnja 1907." Ko četrdeset osme grozni su nam dani! Slobodan je Hrvat sve to teže biti, Zato tužan lunja tuđim tlom bez puta, Kao zvuk od zvona kad kroz šumu luta.
Jedna od najpoznatijih Matoševih pjesama zove se "Pri svetom kralju". U katedralu, kad su teške noći, Na Banov grob zna neka žena doći, S teškim križem cijele jedne nacije, A kip joj veli: Majko, audiant reges: Regnum regno non praescribit leges, I dok je srca, bit će i Kro...