Kad je u prošlu nedjelju krenula procesija iz splitske katedrale u čast našeg nebeskog zaštitnika svetoga Dujma, u kojoj je, po mojoj procjeni, bilo nikad manje ljudi, tek četrdesetak svećenika, (nad)biskupa uobičajeno – do deset, ušao sam u splitsku prvostolnicu i u tišini se pomolio ispred zemnih ostataka salonitanskog biskupa i mučenika, koji je pogubljen prije 1700 godina, u vrijeme najžešćeg Dioklecijanova progona kršćana. Kod Buvinovih vrata susretnem njegovu eminenciju, dugogodišnjeg "apostolskog" katedralnog noncula, Ivicu Bracu Crnogorca.
Onako usput, jer sam vidio kako je u procesiju otišla – kako to već cijelo desetljeće i više čine splitske crkvene vlasti – samo svečeva bista u rukama đakona ispod crvenog baldehina, a ostali moćnici svi ostali u riznici katedr...