Alberto Manguel nije trebao biti opsesivni sakupljač knjiga. Kao dijete argentinskog diplomata zarana se mogao osvjedočiti kako je počesto praktičnije svoju imovinu držati u kuferu negoli u stanu te kako nomadski stil života ne ide ruku pod ruku s vezivanjem za predmete (osobito ako se oni broje u tisućama). Lekcije koje nije naučio metodom vlastite kože, mogao je savladati u druženju s Jorgeom Luisom Borgesom. Naime, od svoje šesnaeste do dvadesete godine, radeći u glasovitoj knjižari „Pygmalion“ u Buenos Airesu, čitao je slijepom klasiku koji, začudo, nikada nije imao veliku osobnu knjižnicu: doma je raspolagao sa samo nekoliko stotina svezaka.
No, ni iskustva čestih selidbi u mladalačkim danima, ni izbor čovjeka koji je zasluženo uživao u reputaciji najvećeg librof...