Mišljenja Librofilija

Librofilija

ivica ivanišević

Kompas za diskofile

Librofilija

Prvu vinilnu long-play ploču koja se vrtjela na 33 i 1/3 okretaja u minuti, a na svakoj strani imala pohranjeno po dvadesetak minuta glazbe, diskografska kuća Columbia Records ponosno je predstavila u lipnju 1948. godine. Tehnološka novotarija koja će temeljito izmijeniti pejzaž ponajprije popularne kulture, ponudila je u prvom (i podosta sljedećih) laufa ne osobito popularnu glazbu. "Koncert u E-molu" Felixa Mendelssohna u izvedbi slavnog violinista Nathana Milsteina i Newyorške filharmonije nije, međutim, izabran samo zato da bi velikom tehnološkom iskoraku dao prikladnu umjetničku legitimaciju i pokriće. Za pretpostaviti je da bi se šefovi Columbije radije odlučili za neki od popularnih plesnih orkestara toga vremena, no prvih dana (mjeseci, pa i godina) bilo je smiješno uopće i razmišljati o velikim nakladama nosača zvuka, barem toliko dugo dok značajno ne poraste prodaja gramofona koji su mogli vrtjeti velike crne vinilne ploče.

Kako bilo da bilo, otada je počela teći povijest albuma, temeljnog diskografskog formata, glazbenog parnjaka romanu ili cjelovečernjem igranom filmu. Isprva, ploče za sporu vrtnju i dugo guštanje nisu bile ništa drugo doli puki zbroj singlica što ih je neki izvođač sabrao na jednome mjestu. Kao što su to uglavnom i danas. No, barem od šezdesetih godina, pa sve do izlaska kompaktnih diskova iz mode, vrijedilo je pravilo da pristojan album ne smije biti tek nasumična nakupina pjesama, nego koherentna zbirka stilski ili tematski povezanih skladbi, dakle, glazbeni proizvod s vlastitom "dramaturgijom".

Na početku bješe Robić

Sedam desetljeća jednoga formata kod nas je obilježeno Nacionalnim danom albuma, ali – još važnije – knjigom autorskog dvojca iza kojeg je jednako toliko staža (ako zbrojimo sve godine koliko se obojica bave glazbenom kritikom). Zlatko Gall i bez službene potvrde uživa u reputaciji emeritusa naše muzičke publicistike, a Hrvoje Horvat zaslužuje barem položaj redovitog profesora u trajnome zvanju. Na ovim prostorima nećete pronaći dvojac kvalificiraniji za podvlačenje crte ispod jedne bogate kulturne produkcije (ali i poslovne grane). Unatoč svemu, njihovoj knjizi "70 priča o albumima" suđeno je postati nekom vrstom crvene publicističke krpe na koju će se bikovskom odmjerenošću žestiti svi ostrašćeni diskofili. Problem, dakako, nije u samim autorima koliko u konceptu koji nitko nije kadar provesti bez raspirivanja polemičke groznice.

Naš prvi 10-inčni vinil jednog pjevača zabavne glazbe – koga drugog nego Ive Robića – izašao je iz zagrebačke tvornice nota (Jugotonova pogona u Dubravi) 1956. godine. Koliko je otada do danas albuma plasirano na tržište, možemo samo nagađati pošto službena statistika ne postoji. Nema, međutim, nikakve sumnje da se radi o šleperima, štoviše, dugačkoj karavani šlepera. Kako iz toga mnoštva probrati samo sedamdeset albuma, preteško je pitanje na koje će svatko zainteresiran ponuditi drukčiji odgovor, a sukladno tome i drukčiju kritiku na račun Gallova i Horvatova izbora. Sve njih nije zgorega podsjetiti na dvije činjenice. Prije svega da ne brkaju vlastiti ukus i preferencije odnosno labave kriterije dragosti s puno pouzdanijim i čvršćim kriterijima važnosti. A potom i objavom autora kako se ovdje radi tek o prvome svesku u nizu planiranih kojima bi se htjela obuhvatiti prebogata – i količinom i kakvoćom – produkcija. Prvi libar uglavnom se bavi esencijalnim naslovima iz niše rocka i popa. Jazz, primijenjena scenska odnosno filmska, eksperimentalna, etno ili zabavna glazba ovdje su zastupljeni tek u tragovima i svoju bi podrobniju elaboraciju trebali dočekati u knjigama koje trebaju uslijediti.

Osim što služi kao neka vrsta ukoričene mahovine ili kompasa za lako i pouzdano snalaženje kroz diskografska bespuća, "70 priča" su i dojmljiv podsjetnik na činjenicu kako je Zagreb desetljećima bio diskografski, pa onda i glazbeni centar cijele regije, jer je Jugoton bio matična kuća nizu važnih i tiražnih izvođača iz različitih dijelova Jugoslavije (Bijelo dugme, YU grupa, Indeksi, Idoli, Šarlo akrobata, Električni orgazam, Partibrejkers, Zabranjeno pušenje, Plavi orkestar...). Danas je sveden na svoju doslovnu fizičku mjeru s nekoliko urbanih ekstenzija na jugu, istoku i zapadu Hrvatske, gdje još uvijek postoje ljudi zainteresirani za uživanje u albumima, bez obzira u kojemu ih mediju konzumirali. Ako i sami pripadate toj manjini, knjigu u ruke, pa se vratite vlastitoj kolekciji kroz koju će vas provesti dva entuzijastična i potkovana kustosa, Gall i Horvat. "Hallo, Bim-Bam Baby", neka pjesmu povede Ivo Robić...

Naslovnica Librofilija