Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Knjiga o soli

Librofilija

Ovo je nominalno knjiga o slovačkim Romima, švedskim Asircima, talijanskim Cimbrima, litvanskim Karaimima i Nijemcima, Zipserima iz Slovačke te crnomorskim Nijemcima, a ustvari o soli Europe

Da Karl-Markus Gauß nije fizička nego pravna osoba, njegove dionice ne bi zadnjih godina bogzna kako stajale. U suvremenoj Europi premreženoj ksenofobijom i paranojom malo se drži do tipova čiji je core business pisanje pametnih knjiga o manjinama. Dapače iskazivanje interesa za skupine zbijene na društvenu marginu predstavlja najkraći put do vlastite marginalizacije. No, za ovog Austrijanca (rođenog 1954. u Salzburgu gdje i danas živi) prekasno je da se mijenja.

"Europa – neotkriveni kontinent" četvrti je njegov libar objavljen kod nas (prijevod potpisuje Milan Soklić). Nastao je kao neka vrsta autorsko-uredničke kompilacije tekstova izvorno sabranih u tri sveska, koji se bave – a čime bi drugim? – skupinama koje su nepoznate čak i svojim susjedima. S kulturom i poviješću tih ljudi Gauß se nije upoznavao samo studiranjem dostupne mu znanstvene i druge literature, nego ponajprije obilascima gradova i sela u kojima oni žive te boravkom među njima.

Njegove reportaže izvorno su nastale početkom novog tisućljeća kad je još uvijek bilo moguće iz spisateljskog predumišljaja otputovati nekamo daleko, čak i ako tamo nije izbio prikladno fotogeničan rat. Luksuz pisanja reportaža o zanimljivim predjelima i ljudima još se uvijek tolerirao, barem u imućnijim i kultiviranijim društvima kao što je austrijsko. Danas, pak, nisam više siguran da bi čak i tamo prošao.

Baš kao u onoj slavnoj Tolstojevoj rečenici, sve nesretne manjine kojima se Gauß bavi nesretne su na svoj način, jer imaju neusporedivo različita iskustva. Dok jedne ujedinjuje čežnja za izgubljenim zavičajem, drugi se više ne mogu suglasiti oko odgovora na pitanje gdje je uopće započelo njihovo lutanje. Neke manjine i dalje na životu održavaju žeravu nade da će jednom dobiti svoju državu, nekima borba za nezavisnost već odavno nije ni u primisli. Dok jedni ljubomorno čuvaju vjeru i jezik svojih pradjedova, drugi su oboje izgubili, ali su ipak ne neki čudesan način uspjeli sačuvati svijest o vlastitoj drukčijosti.

Ovo je nominalno knjiga o slovačkim Romima, švedskim Asircima, talijanskim Cimbrima, litvanskim Karaimima i Nijemcima, Zipserima iz Slovačke te crnomorskim Nijemcima, a ustvari o soli Europe. O bogatstvu koje kao da nikoga ne zanima, što je koji put čak i dobro. Jer kad se većinci – ma tko oni bili – konačno zainteresiraju za svoje manjinske susjede, to vrlo često ne izađe na dobro. Autoru je k tome jasno da većinstvo i manjinstvo nisu definitivne, jasno odijeljene kategorije.

Jer, unutar svake pa i deprivilegirane skupine, postoje oni koji su u središtu i oni koji su na rubu, o čemu zorno svjedoči slučaj slovačkih Roma. Najnesretniji (ako baš hoćete – najmanjinskiji) među njima dvostruko trpe – i od bjelačke i od vlastite većine. Prvima su odiozni jer su Romi, drugima jer tobože nisu, nego su Degesije (u prijevodu: pasojedi).

Osim što nudi instruktivan uvid u prošlost i sadašnjost skrajnutih zajednica za koje ti se koji put mora učiniti da nisu stvarne nego nastale u mašti velikoga pisca (što Gauß izvan svake sumnje jest), ova knjiga podsjeća i na činjenicu koju svi mi, čak i najbolji među nama, počesto zaboravljamo: da svaku zajednicu čine osebujni jedinstveni i neponovljivi pojedinci čiji se slojeviti, nijansirani identiteti ni izbliza ne mogu svoditi samo na pitanje porijekla.

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE