Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica IVANIŠEVIĆ

Od nemila do nedraga

Librofilija

"Put u Karabah" Ake Morchiladzea roman je ceste. No, kako to već i sâm naslov sugerira, cesta je grbava, izlokana i puna rupa.
Početak je devedesetih. Zviad Gamzahurdija, vođa pokreta za neovisnost Gruzije od Sovjetskog Saveza, već je ispunio i svoj san i svoju noćnu moru. Izabran je za predsjednika, a petnaest mjeseci kasnije svrgnut je u puču što su ga proveli Nacionalna garda i paravojna organizacija Mikhedrioni, što je označilo početak duljeg pičvajza u gruzijskoj suvremenoj povijesti.

Gio, glavni junak "Puta u Karabah", ima, međutim, prečih briga od geopolitičkih. Ranih devedesetih njemu teku rane dvadesete. U materijalnom pogledu, živi kudikamo bolje od nacionalnog prosjeka. Apsolvent je i uredno plaća nekom čovjeku da izvršava studentske obveze umjesto njega.


Guzonjin sin
 

Otac mu je pak mladodemokratski (vjerojatno je bio i kasnokomunistički) drmator. Nakon smrti supruge, Giove majke, opet se oženio, naravno, puno mlađom ženom s kojom je, začudo, glavni junak u odličnim odnosima. Isprazni život pripadnika zlatne mladeži Gio će nakratko prekinuti nakon što se fatalno zaljubi u prostitutku Yanu. No, njihovoj vezi presudit će okolina (u rasponu od oca do prijatelja koji svi redom dijele zgranutost Giovim izborom).

Glavni junak iznova će potonuti u apatično stanje iz kojeg će ga trgnuti njegov osebujni prijatelj Goglik odvažnim prijedlogom da za račun lokalnog dilera otputuju u obližnji Karabah i tamo preuzmu vruću robu namijenjenu za tržište Tbilisija. Gorski Karabah do raspada je SSSR-a bio autonomna oblast SSR Azerbajdžana, napučena mahom Armencima. Godine 1991. tamo je održan referendum o neovisnosti, što je rezultiralo ratom koji je potrajao sve do 1994. Armensko stanovništvo proglasilo je Republiku Gorski Karabah čiju neovisnost priznaju samo tri članice Ujedinjenih naroda. Gio i njegov prijatelj zateći će se u epicentru krvavog sukoba bez ikakve pripreme, čak i bez elementarnih znanja o tome što se tamo događa.

Glavni junak to ovako priznaje: "Nemam pojma o ratu. Većina onog što sam mislio da znam pokazala se sranjem. Nisam znao ni kako odlučuju tko je pobijedio, a tko izgubio. Hoću reći, Rusi su u ratu pobijedili Njemačku, ali nitko nije izgubio više od njih."


Nemaš kuću, imaš minobacač
 

No, vrlo brzo shvatit će bit: "To nije rat, to je kavkaška sitnopoduzetnička djelatnost, zajednički pothvat Armenaca i Azera. Obje strane jedna drugoj uništavaju kuće, ubijaju žene, otimaju djecu i traže novac za njihov povratak, a onda tim novcem kupuju minobacače i projektile kojima će još malo bombardirati kuću svog protivnika."

Što je još važnije, shvatit će i kako Gorski Karabah nije dovoljno daleko da bi uspio uteći od sebe samoga i svoga života. Aka Morchiladze (što je autorski pseudonim Giorgija Akhvledianija) nije pisao "Put u Karabah" s komotne višegodišnje ili višedesetljetne distance. Objavio ga je u realnom, do usijanja vrućem vremenu – 1992. godine – i odmah stvorio reputaciju hit-pisca na matičnom tržištu. Otada do danas ovaj je plodni autor objavio još 25 knjiga o kojima, logično, iz prve ruke ne znam ništa, no koje bi, ako je suditi po debitantskom romanu, mogle biti vrlo zanimljive. Roman je objavljen u okviru projekta "Europa iznutra i izvana" Hena coma, a na hrvatski ga je prevela Mirna Čubranić, ali ne s gruzijskog izvornika, nego s engleskog prijevoda.

Naslovnica Librofilija