Posao recenzenta ponekad zna biti prilično frustrirajući. Dobar kućni odgoj i zdrava pamet nalažu vam da o sadržaju nekoga djela govorite vrlo suzdržano - naznačite ambijent u kojemu se radnja zbiva, skicirate noseće likove i polazišnu situaciju - a onda se elegantno prestrojite na kolosijek tumačenja, odnosno vrednovanja.
Ne samo da o raspletu ne smijete ni zucnuti, i sâm zaplet umjesno je predočiti tek u grubim crtama. Načelno, to i nije osobiti problem. No, koji put vam u ruke zna doći knjiga o čijoj bi kompoziciji, odnosno načinu na koji se priča razvila i privela kraju vrijedilo napisati nekoliko polemičnih rečenica, ali ne smijete, jer je prvo i najsvetije pravilo recenzentskoga posla ne pokvariti gušt čitatelju preranim otkrivanjem detalja radnje neke knjige.
Z...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?