Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica ivanišević

Dok kažeš kex...

'Snježno sljepilo' najsrdačnije preporučujem za čitanje po ljetnome zvizdanu. Ježit ćete se dvostruko: što zbog opisa siječanjskih vijavica, što zbog jezovitih događaja o kojima Ragnar Jónasson vješto piše

Ako se mene pita, najbolji suvremeni pisac krimića Islanđanin je Arnaldur Indriðason. On, međutim, nije jedini stanovnik te zabačene otočne državice zaokupljen fikcionalnim umorstvima. Dapače, autora trilera tamo ima u tolikome broju da su osnovali i vlastitu cehovsku udrugu, Hið íslenska glæpafélag.
A kako vrijeme odmiče, izvoz literarnih zločina Islandu postaje sve ozbiljnija gospodarska grana. Nakon spomenutog mi liblinga Indriðasona i njegove kolegice Yrse Sigurðardóttir, na svjetska tržišta uspio se u velikome stilu dobaciti i Ragnar Jónasson. Kao i većina Islanđana, i on održava paralel-slalom između nekoliko karijera.
Odvjetnik je i sveučilišni profesor čija su specijalnost autorska prava. Svojedobno se bavio novinarstvom, a i dan-danas, osim što piše vlastite, prevodi tuđe romane. I to ne bilo čije. Zaokupljen je isključivo djelima Agathe Christie kojoj je do danas preveo ukupno četrnaest naslova. U rijetkim trenucima dokolice stigao je napisati i osam vlastitih romana, pet iz serijala Mračni Island, s mladim policajcem Arijem Thorom kao glavnim junakom i tri s detektivkom Huldom Hermannsdóttir. Prilično solidan učinak za pisca hobista rođenog 1976.
"Snježno sljepilo“ na hrvatski je prevela Zrinka Pavlić, ali ne s izvornika, nego s engleskog prijevoda koji bi, po svemu sudeći, trebao biti besprijekoran, jer ga potpisuje Quentin Bates, i sâm autor cijenjene serije krimića čija je radnja situirana na Island, a čija je protagonistica narednica Gunnhildur Gunna Gísladóttir. Jónassonov prvi roman iz serijala o Ariju Thoru (zapravo drugi, jer se u prethodnome djelu bavio dječaštvom svoga junaka) nudi šarmantnu i vrlo osebujnu kombinaciju dviju popularnih književnih tradicija, klasičnog engleskog whodunita (od Arthura Conana Doylea nadalje) i nordijskog noira (kako su ga kodificirali Maj Sjöwall i Per Wahlöö).


Duboko svjestan činjenice da svaki krimi serijal prolazi ili pada na testu glavnoga junaka, Islanđanin se potrudio skicirati zanimljivog protagonista. Ari Thor u nježnoj je dobi ostao bez roditelja, pa ga je odgojila baka. Počeo je studirati filozofiju, potom se prebacio na teologiju, a onda shvatio kako mu ni ona ne leži. Na koncu se upisao u policijsku školu i prihvatio ponudu da bude stažist u Siglufjörduru, gradiću na sjeveru otoka, odakle se neusporedivo brže stiže do Arktičkoga kruga negoli do Reykjavika.
Tamošnja je klima pasja čak i za poslovično niske islandske standarde, ali je dobra stvar, reći će Ariju Thoru njegov šef, što se u toj ledenoj vukojebini nikada ništa ne događa. Naravno, dok kažeš "kex“ (tako, naime, glasi islandski prijevod riječi keks), prilike u gradiću će se stubokom izmijeniti.
Dvije smrti potrest će izoliranu zajednicu i lokalnu policiju postaviti pred izazove o kojima nisu mogli ni sanjati. I dok istraga slijedi matricu tradicionalnog whodunita, noirovski štih nordijskoga tipa pružit će nam zbivanja iz drugog (društvenog) plana: u glavnome gradu upravo se raspao bankarski sustav, masovno se gube ušteđevine, zaposlenja i živci, što će reći da stanovnici metropole prolaze kroz traumu koja se žiteljima Siglufjördura odavno već dogodila propašću mjesnih tvornica za preradu ribe.

"Snježno sljepilo“ najsrdačnije preporučam za čitanje po ljetnome zvizdanu. Ježit ćete se dvostruko: što zbog opisa siječanjskih vijavica, što zbog jezovitih događaja o kojima Ragnar Jónasson vješto piše.

Naslovnica Librofilija