Sabrana djela nekog autora rijetkost su u našoj kulturi. Da bi pisac dočekao milost oknjiženja cjelokupnog opusa, trebaju se zadovoljiti barem dva uvjeta, premda je i treći poželjan. Prije svega, mora se raditi o kanoniziranome klasiku čiji je opus temeljito kritički pretresen i vrednovan. Potom, tako ambiciozne projekte u pravilu ne rade mali nakladnici sa skromnim pogonima, nego velike izdavačke kuće koje raspolažu golemom logistikom.
I da... Ne škodi ako pisac više nije među nama, jer se tako pothvat može prigodno brendirati kao posmrtna otplata duga velikanu koji je zadužio našu kulturu. Od sva tri nabrojena uvjeta Đermano Senjanović zadovoljava samo jedan. On je, naime, neporecivo mrtav i možemo se jedino pokušati utješiti onom patetičnom opaskom kako njegovo djelo...