Mišljenja Librofilija

Librofilija

Ivica Ivanišević

Dva lica Amerike

Librofilija

Početkom ljeta „Znanje“ je na kioske izbacilo friške prijevode romana dvaju autora koji dijele malo što osim talenta za napeto pripovijedanje i tiražnog uspjeha. Prije desetak dana magazin „Forbes“ publicirao je top-listu najbolje plaćenih pisaca današnjice i, sasvim očekivano, obojica su se na njoj našla. Stephen King zauzeo je drugo, a John Grisham četvrto mjesto. O milijunima dolara koji stoje iza njihovih imena ne bih, jer mi je gnjavaža tipkati svote s tako puno znamenki. Prigoda je, dakle, da improviziram kritičarski paralel-slalom kroz dva novija naslova ovih autora i barem pokušam doprijeti do zaključka kako se to u niši literature kojoj je forte napetost postiže uspjeh.

Kingov roman „Gospodin Mercedes“ (na hrvatski ga je preveo Damir Biličić) već posvetom sugerira nesvakidašnji iskorak ovog klasika horrora na njemu donedavno strani žanrovski teren. Knjigu je, naime, napisao „u mislima s Jamesom M. Cainom“, uz Hammetta i Chandlera najznačajnijim autorom hard-boiled krimića, potpisnikom kultnog romana „Poštar uvijek zvoni dvaput“. I doista, Kingov libar doima se kao školski primjer pisanja sukladno matrici tvrdo kuhane škole.

Roman započinje scenom koja se do prije mjesec dana mogla činiti kao plod nesputane fantazije autora s davno stečenom reputacijom meštra za leđenje krvi u čitateljskim žilama: ukradenim automobilom nepoznati manijak nasrće na gomilu nesretnika koji stoje u dugačkoj koloni čekajući posao, ostavljajući za sobom osmero poginulih i kudikamo više ozlijeđenih. Čisto sumnjam da je terorist iz Nice koji je kamionom pregazio stotinjak ljudi čitao Kingov roman, no njegov jezivi modus operandi neobično je nalik onome sa stranica „Gospodina Mercedesa“.

Unatoč trudu policije, slučaj će ostati neriješen, a glavni istražitelj dočekat će mirovinu frustriran činjenicom da nije uspio uhvatiti zadnjeg „kapitalca“ u svojoj bogatoj karijeri. Šest mjeseci nakon njegova povratka u civilstvo, ubojica će mu poslati pismo kojim će započeti uznemirujuća igra živaca između deprimiranog detektiva i zagonetnog negativca koji, očito je, sprema novi, još razorniji pothvat.

O žanrovskoj literaturi možete misliti što god hoćete, no nisam siguran da itko pametan može dovesti u pitanje ocjenu kako je Stephen King jedan od najvećih pisaca našega vremena. Ostavimo sad po strani njegov talent da štanca (doslovce, jer iza njega je opus od sedamdesetak knjiga!) uzbudljive priče bez logičkih ili dramaturških rupa, da svoju publiku prestravljuje i tjera na kompulzivno čitanje. Ako se mene pita, on je velik jer umije razabrati i opisati tisuću lica zla.

„Gospodin Mercedes“ definitivno je na visini autorove reputacije. Osim što se radi o majstorski skrojenome krimiću, priča je to o Americi skršenoj recesijom (radnja se zbiva 2010. godine), zemlji temeljitog egzistencijalnog beznađa za lijep broj njezinih stanovnika (i sâm negativac prisiljen je raditi dva posla da bi nekako preživio). Samo rijetki autori kadri su ispisati potresnu socijalnu reportažu i prerušiti je u formu krimića, a ni jednoga trenutka ne iznevjeriti kanone žanra. U tome umijeću zavodljivog švercanja „dodane vrijednosti“ krije se, možda, i dio odgovora na pitanje zašto je King tako silno uspješan.

John Grisham, s druge strane, ne igra u istoj ligi s Kingom. Ne samo stoga što se specijalizirao za pravosudne trilere. Naprosto, radi se o autoru koji, i kad je najbolji, ne nudi puno više od besprijekorna zanata. Takav slučaj je i s romanom „Javorov drvored“ (na hrvatski ga je preveo Mladen Jurčić). Priča je ambijentirana u Mississippi 1988. godine. Povučeni i ćudljivi južnjački bogataš koji umire od raka, odlučuje se na samoubojstvo vješanjem. Za sobom ostavlja novu, rukom pisanu oporuku kojom razbaštinjuje svoju djecu i sav golemi imetak ostavlja crnoj kućepaziteljici, te ovlašćuje odvjetnika Jakea Brigancea da se pobrine kako bi se njegova posljednja volja i provela. Takav rasplet, naravno, skandalizira njegova sina i kćer, ali i cijelu zajednicu koja je strogo podijeljena po rasnome ključu, pa započinje duga bitka za dokazivanje (ili pobijanje) činjenice kako je pokojnik napisao oporuku prvi punoj svijesti i bez pritisaka sa strane.

Uistinu zapanjuje Grishamova vještina vođenja priče koja se bavi građanskom parnicom, a ne pravosudnim pretresom kaznenoga djela. Barem šestotinjak, ako ne i više kartica, gutaju se s nevjerojatnom lakoćom, premda nas pisac ne draži zagonetkom umorstva, nego temom koja ima kudikamo manje dramskog potencijala – „običnom“ bitkom za nasljeđe. „Javorov drvored“ plijeni, međutim, još nečim: duboko uznemirujućom slikom rasizma koji je postao mjerom normalnosti života u miješanoj, pa još k tome i provincijski izoliranoj sredini. I sâm glavni junak, osoba dokazano liberalnih nazora, u jednom će trenutku, kad mu na večeru dođe kći kućepaziteljice, deprimirano zaključiti kako je to prvi put da je prag njegova doma iz sasvim privatnih razloga prekoračila osoba crne boje kože.
I Grisham i King između korica samo jednoga sveska nude, dakle, barem dvostruki sadržaj: prvorazrednu trilersku zabavu i dojmljivu studiju o sumornome naličju zemlje u kojoj žive. Možda se u tome i krije tajna njihova tiražnog uspjeha.

Obiteljska radionica

Stephen King rođen je 1947. godine. Njegova supruga Tabitha također je spisateljica, baš kao i njihova dva sina, Owen i Joseph. Da nisu osuđeni na život u Stephenovoj sjeni, sve bismo ih mogli nazvati vrlo uspješnim autorima. Sve troje su nagrađivani, a po jednoj Josephovoj knjizi najavljeno je i snimanje cjelovečernjega filma pod redateljskom palicom Neila Jordana.

Filmovi i serije

John Grisham rođen je 1955. U odnosu na Kinga, nešto je manje produktivan autor: objavio je „samo“ 41 knjigu. No, u njegovu obranu možemo kazati da se prvih desetak godina karijere bavio zanimanjem za koje se i školovao: odvjetništvom. Djela su mu prevedena na 42 jezika, a po njima je do sada snimljeno jedanaest filmova i tri televizijske serije.

Naslovnica Librofilija

VIŠE IZ RUBRIKE