Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

Hrvatska je država sa samo jednim problemom, a to je HDZ

Premda smo se tek približili odjavnoj špici travnja i još je dugih osam mjeseci pred nama do isteka godine, bojim se da smo već čuli najveću zvizdariju u 2019. Titulu šampiona u disciplini nasmijavanja birača bezecirao je Nikola Grmoja koji je nekidan izjavio kako se "Most ne želi baviti HDZ-ovim aferama".

Da me nitko ne bi optužio za popularni novinarski crimen trganja iz konteksta, red je da predočim i okolnosti u kojima je dotični plasirao ovu zabavnu misao. Suočen s reporterskim molbama da komentira novi zaplet u tko zna kojoj po redu aferi Brkić, Grmoja se suzdržao od izricanja bilo kakvih konkretnih primjedbi ponudivši vrlo načelan odgovor: "Očito se oni (HDZ-ovci – op. a.) bave sami sobom, mi se ne želimo baviti njima, nego problemima hrvatskih građana i predstavljati svoj program." Gdje se točno kriju problemi građana i koje su programske težnje mostovaca, dao je naslutiti na koncu svoje izjave najavljujući kako bi iza Uskrsa Sabor trebao raspravljati o njihovu prijedlogu da se proglasi Isključivi gospodarski pojas.

Na stranu činjenica što već dugi niz godina nitko osim ponekog političkog marginalca nije otvorio ovu davno prežvakanu temu koja je prestala zanimati čak i one koji od mora žive, jer su svjesni da se radi prije svega o političkom, pa tek onda o ekonomskom pitanju (konačno, o kakvome Isključivom gospodarskom pojasu govorimo kad je Hrvatska na zahtjev EU-a suspendirala primjenu Zaštićenog ekonomsko-ribolovnog pojasa?).

Zaista nije važno (barem ne presudno) kojim bi redoslijedom Grmoja rješavao goruće probleme ove zemlje i gdje ih sve on vidi. Legitimno je pravo svakog sudionika političke utakmice da slobodno slaže ljestvicu svojih prioriteta. No, kazati u travnju 2019. kako se ne želiš baviti HDZ-ovim aferama, može značiti samo jedno: da se uopće ne želiš baviti politikom. Jer izvan zone HDZ-ovih afera (onih koje su mediji publicirali i onih koje tek čekaju izlazak u javnost) ova zemlja zapravo i nema ozbiljnijih problema. Sve što je u njoj loše (a što nije? – s razlogom bi se moglo dodati) isključiva je zasluga, jednako zapovjedna koliko i izvršna, kadrova koji su izašli iz partijskog inkubatora zajedničara i vrijednosti koje ta stranka javno ističe i tajno potiče.

Naglašavam ta dva nivoa, jer priča o HDZ-u ne može biti ispričana bez spomena neporecive činjenice kako u toj stranci postoje dva paketa vrijednosti: prvi, koji služi svečanom pokazivanju (osobito u bijelome svijetu) i do kojega nijednom korijenskom hadezeovcu zapravo nije stalo, i drugi, o kojem članovi stranke u javnosti ne govore, ali ga zdušno prakticiraju. Zato smo, uostalom, na glasu kao jedina europska zemlja u kojoj je Drugi svjetski rat i dalje kontroverzna tema. A kako i ne bi bio kad kod nas nije ni završio?!

Hrvatsku je presudno i na svim razinama formatirao nitko drugi nego HDZ. On je ustanovio vladajući poredak vrijednosti i odredio društvenu klimu, pa je danas potpuno promašeno govoriti o bilo kojem problemu, svejedno načelnom ili konkretnom, koji nije njegova odgovornost. Kritički raspoloženi pojedinci vole reći kako je utjecaj vladajuće stranke toliko metastazirao da se ona vremenom pretvorila u državu u državi. To, nažalost, nije istina. Stvari stoje još gore. Država u državi je Hrvatska – geopolitički entitet bitno slabiji i manji od jedne druge tvorevine, naime, partije imenom Hrvatska demokratska zajednica.

Tu činjenicu naša oporba, bojim se, tek treba osvijestiti. Kao što bi konačno trebala shvatiti da borba protiv HDZ-a nije samo fajt kontra ograničenog broja osoba iz nomenklature suparničke partije. Zajedničarima čovjek može svašta prigovoriti, osim jedne činjenice: oni su doista nahranili neke ljude. I to vrlo pristojan broj ljudi. Nekoliko desetaka tisuća građana ove zemlje svakoga dana na stol stavlja ručak koji im je darovao nitko drugi nego HDZ izmišljajući za njih besmislena radna mjesta u mastodontskoj javnoj i regionalnoj samoupravi, uspinjući ih kao lojalne kadrove u hijerarhiji javnih poduzeća i ustanova ili ih na bilo koji način uplićući u gustu mrežu partijom zajamčenih privilegija.

Ti ljudi nikad neće glasati protiv HDZ-a, stoga je potpuno besmislen svaki pokušaj oporbe da im se dodvori. Svoje pristaše opozicija može tražiti samo među kudikamo brojnijom grupacijom građana koje vladajuća stranka nije nahranila nego izgladnila. A njima se mora kosa dignuti na glavi kada čuju da se oporba (jer Grmoja ni izbliza nije usamljen u stavu da se treba izdignuti iznad tekućih afera i unutarnjih problema Plenkovićeve partije) ne želi baviti HDZ-om. A čime će?!

Naslovnica Jučer danas malo sutra

VIŠE IZ RUBRIKE