Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

Ivica Ivanišević: Zašto bi živozidaši uopće čeznuli za Europskim parlamentom, ako ne zbog toga da ih odatle izbace?!

hrvatski patent
Eto nama veselja u izravnome prijenosu iz eurovizijske razmjene i u simultanome prijevodu na sve europske jezike

Do prije nekoliko dana živio sam u čvrstom uvjerenju kako neću izaći na izbore za Europski parlament. I za to sam imao dva ozbiljna razloga. Nakon tri desetljeća vježbanja demokracije, dodijalo mi je u svakom izbornom turnusu tražiti manje zlo, zaokruživati partiju ili koaliciju koja mi izaziva manju mučninu.

Trebalo mi je dugo da konačno osvijestim činjenicu kako u hrvatskome političkom izlogu nema – i, bojim se, zadugo neće biti – ničega što bih mogao podržati svim srcem, bez fige u džepu i grižnje savjesti. Potom, još me uvijek nitko nije – i, bojim se, zadugo ni neće – uspio uvjeriti kako izbori za Europske parlament imaju ikakav smisao iz perspektive građanina patuljaste zemlje lišene bilo kakvog političkog ili ekonomskog utjecaja.

U aktualnom sazivu najvišeg europskog doma sjedi 751 zastupnica odnosno zastupnik, a hrvatsku kvotu popunjava njih samo jedanaest. Da se ne radi o običnim aparatčicima, nego o ljudima sa superherojskim moćima, svejedno ništa ne bi mogli učiniti protiv tolikoga mnoštva. Naši deputati zapravo ne predstavljaju Republiku Hrvatsku, nego sam koncept statističke pogreške.

Od pobjede ovih ili onih na predstojećim izborima zemlja neće imati ni koristi ni štete. Profitirat će samo dotični, dakle, ovi ili oni koji uspiju osvojiti skupo plaćene mandate. A baš i ne želim sudjelovati u projektu egzistencijalnog zbrinjavanja ambicioznih partijaca. Snaći će se oni i bez mene.

Eto tako sam rezigniran mozgao sve dok me nije obasjalo jarko svjetlo vesele spoznaje. Pročitao sam, naime, kako su svoju listu za predstojeće izbore službeno predstavile dame i gospoda iz Živoga zida. Stranka čiji je program osebujni koktel paranoje, populizma, teorija zavjere, prezira prema pravnom poretku i znanju kao takvome, jedinstven je primjer političke grupacije koja u parlament, dakle, na posao, običava dolaziti na vlastitim nogama, a izlaziti na rukama zaštitara. Toliko puta dobili su vritnjak da su već do u tančine izbrusili melodramatsku koreografiju izgona iz sabornice.

Hrvatski patent

Taj se prizor svima već usjekao u pamćenje: četvorica plećatih muškaraca u tamnim konfekcijskim odijelima znojni i smrknuti nose nasmijanog mlatimudana čije je tijelo toliko opušteno da podsjeća na truplo. I kao da taj cirkus sam po sebi nije dovoljan, nakon svakog istjerivačkog incidenta u javnosti se još danima, koji put i tjednima, rasteže moralistička žvakalica o stranci koja pljuje u lice svetosti Sabora i demokraciji an ženeral.

Bilo bi, za promjenu, lijepo taj izvorni hrvatski patent redikulizacije političkog života izvesti. I to doslovce. Nekako udesiti da živozidaši uđu u Europski parlament, što više njih, to bolje, pa da onda zabavljaju svekoliki puk Starog kontinenta. Konačno, zašto bi njima, Europljanima, bilo bolje nego nama?

Što, međutim, ako mandate osvoje rijetki članovi te stranke koji ne dijele pernarovske metode borbe za pravicu odnosno nije im draga pomisao da bi ih zaštitari mogli izbacivati kao vreće krumpira? Ništa. Ako je vjerovati riječima glavnog tajnika i nositelja liste Tihomira Lukanića, potrebno je samo malo pričekati.

Predstavljajući svoj europski tim, gospodin je izvolio primijetiti kako je njihov popis aduta jedinstven po barem dva svojstva. Naime, svi su se potencijalni zastupnici suglasili kako će dio svojih primanja "podijeliti u humanitarne svrhe potrebitima" (slobodno povratite, dragi čitatelji, i ja sam) te izrazili čvrsto uvjerenje kako je stranačke kadrove potrebno rotirati. "Ako prođe dvoje ljudi, da ih tamo bude minimalno četvero, u idealnom slučaju osmero", pojasnio je Lukanić.

To će reći da je potrebno imati samo malo strpljenja i pričekati da pravi tip – razdragani ekshibicionist lišen balasta pristojnog odgoja i obrazovanja – dođe na red. I eto nama veselja u izravnome prijenosu iz eurovizijske razmjene i u simultanome prijevodu na sve europske jezike. Konačno, zašto bi živozidaši uopće čeznuli za Europskim parlamentom, ako ne zbog toga da ih odatle izbace?!

Kad već moramo živjeti u državi koja iz dana u dan sve više sliči Malnarovoj "Noćnoj mori" (premda ni izbliza ne nasmijava kao show neprežaljenog poglavara Republike Peščenice), onda bi bilo zgodno vidjeti da našu muku barem ponekad mogu podijeliti i deseci milijuna Europljana sretnijih od nas.

Nijemce ili Francuze vjerojatno bi šokirao prizor iznošenja zastupnika Živog zida; nama bi, pak, od samog pogleda na njihovu zgranutost bilo bar mrvice lakše. A sve to skupa ne bi čak ni naškodilo međunarodnom ugledu Republike Hrvatske. Nema, naime, čemu.

Naslovnica Jučer danas malo sutra