Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

Kolindin domovinski obrat Plenkovićevo je djelo

Plenković je s Kolindom izgradio win-win situaciju

Zabavno je zadnjih dana gledati naše desničare kako se pjene i skidaju svece predsjednici kao prevareni muževi iz frivolnih komedija Georgesa Feydeaua. Prestali su čak i izlaziti vani, jer se plaše da će im rogovi zapeti za dovratke. A sirota dama na koju u slijepoj srdžbi izlijevaju kible žuči, niti je luk jela niti je luk mirisala. Ništa ona nije pogazila, ni od čega nije odustala, nikome nije okrenula leđa.

Da bi se čovjek promijenio, treba prije toga čvrsto i bez zadrške vjerovati u nekakav skup vrijednosti, treba naprosto imati unutarnji sadržaj za mijenjanje. A u slučaju gospođe Grabar-Kitarović taj sadržaj oduvijek je bio veliko, prazno ništa. Ona nije zauzimala stajališta o bilo čemu ravnajući se načelnim razlozima, mjereći društvenu korist ili štetu od nekog izbora. Zanimala ju je samo jedna jedina stvar: dodvoriti se publici pred kojom toga trenutka nastupa.

Zato je i mogla ujutro sentimentalno cmoljiti s ustašijom, popodne s partizanima, a navečer biti entuzijastična navijačica. I zaista nije pravedno danas joj nabijati na nos kako je nedosljedna. Upravo suprotno, pune četiri godine potrošila je disciplinirano svjedočeći čeličnu dosljednost. Dosljedno je, naime, bila nedosljedna.

Kako naši viđeniji desničari nisu od velike pameti, to im je potpuno promaknula činjenica da u priči o velikom domovinskom obratu Kolinde Grabar-Kitarović postoji jedan suzdržan i diskretan, ali iznimno važan lik. Radi se, naravno, o Andreju Plenkoviću. Da je u listopadu 2016. godine pitanje duljine njegova mandata stavljeno u ponudu kladionica, sva je prilika da bi se naš svijet utrkivao tko će biti veći katastrofičar, tko će ušminkanom eurobirokratu dati manje vremena prije nego što ga rastrgnu stranački tvrdolinijaši.

U zemlji koja je premrežena nepomirljivim podjelama, prešutno je postignut nacionalni konsenzus oko toga da će Plenkovića vrlo brzo sažvakati i ispljunuti tipovi koji de facto nadziru stranački parter.

Muzejska oporba

Protiv njega nije radilo samo partijsko podzemlje, i u nadzemlju se, bogami, svašta događalo. U minule dvije godine i žuntu mogli smo na prste jedne ruke nabrojati dane u kojima se u javnosti nije s ozbiljnim razlogom spominjala potreba da ode neki od ministara, ako već ne i cijela vlada.

Preživio je Plenković i pucanje koalicijskog braka (s Mostom), i dramu zbog ulaska u novi savez (s HNS-om), i repove slučaja Agrokor, i cirkus oko kupovine borbenih aviona, i mali milijun većih ili manjih skandala u kojima su njegovi ministri igrali istaknute uloge. Ali to – baš kao ni u televizijskim reklamama - nije sve. Osim što se kroz gustu šikaru afera provukao bez ikakvih ozljeda, čak i ogrebotina, onako usput u prah je razmrvio cijelu oporbu.

Premda nominalno živimo u višestranačju, naši sljedeći parlamentarni izbori bit će neizvjesni koliko i oni u Sjevernoj Koreji. A kako i ne bi bili kad se opozicija pretvorila u muzejsku činjenicu: znamo da još uvijek postoji, ali nikoga nije za nju briga.

Čovjek kojemu smo svi glasno ili sotto voce proricali vrlo kratki staž na vrhu stranke i države, dokazao se kao pravi šampion preživljavanja, autentična zvijezda survival showa koji se tek treba snimiti. Da je kojim slučajem živio u Staljinovo vrijeme, on sasvim sigurno ne bi skončao u gulagu nego bi obilato nadživio i samog brku. Kao briljantni defanzivac i nenadmašni taktičar upravo Plenković je formatirao tobože novu Kolindu.

Kad je postala svjesna da će joj drugi mandat izmaknuti ne bude li imala potporu matične stranke, ona je morala pristati na faustovski ugovor i zaigrati po scenariju koji joj je napisao Plenković. Time premijer nije dobio samo lutku na koncu, nego i izgradio win-win situaciju. Tvrda desnica koja ga nikad nije mogla probaviti, sada oštri svoje očnjake na Kolindi Grabar-Kitarović, jer nju trenutačno doživljavaju kao veće zlo i od samog premijera.

Pobijedi li ona na predsjedničkim izborima, bit će to pobjeda cijele stranke. Eventualni poraz bit će, međutim, samo njezin, jer će fijasko svi doživjeti kao neizbježnu posljedicu ideološkog lutanja (a predsjedničke ovlasti ionako su do te mjere malešne da nitko neće predugo kukati što je Pantovčak osvojio netko izvan HDZ-ova kadrovskog kruga).

Zbog činjenice što se iz dana u dan dokazuje kao uistinu veliki igrač, premijeru bi poneko mogao i zapljeskati. Nažalost, oduševljenje njegovim blistavim driblinzima ide u paketu s popriličnom dozom zebnje. Jer, u zadnje dvije godine ova je zemlja postala puno gore mjesto za život nego što je do tada bila. A taj „uspjeh“ samo njemu – našem bog i batini - ide na dušu.

Naslovnica Jučer danas malo sutra

VIŠE IZ RUBRIKE