Dugih 45 godina nesretna zemlja Hrvatska tavorila je u mraku. A onda nas je ogrijalo sunce slobode. Domovinski živalj ozaren je dočekao toliko žuđeni izlazak iz komunističkoga jarma, a naša iseljena braća mogla su konačno spakirati kufere, pa se iz daleke tuđine vratiti svome neprežaljenom domu.
Tu ponajprije mislim na ljude od kulture, recimo, književnike koji u Jugoslaviji, kao što znamo, nisu smjeli slobodno ni misliti ni pisati. Njima nije bilo druge nego dati petama vjetra, rasuti se negdje na širokome potezu od Njemačke do Argentine i samozatajno stvarati čekajući dan kad će se moći vratiti. No, što se uistinu dogodilo kad je taj dan svanuo?
Jebote, ništa. Nitko živ nam nije stigao. A znate zašto? Jer nitko nije ni mogao. Oni koji su u tih pola stoljeća iz ovih il...