Mišljenja Jučer danas malo sutra

Jučer danas malo sutra

Ivica Ivanišević

Presuda Sanaderu prilog je demografskoj obnovi

jučer, danas, malo sutra

Ne želim vas nasmijavati, ali zamislite da je Ivo Sanader nevin. Da u životu nije zamračio ni kutiju napolitanki, a kamoli sve one puste milijune koji mu se stavljaju na teret. Da je čist, štono se veli, pred bogom i zakonom kao plahta namirisana Arielom, Faxom ili Persilom. U tome slučaju, o njemu bismo, bojim se, morali govoriti kao o milenijskome mučeniku.

Devet godina on se povlači po pritvorima i sudnicama kao grinja po jastuku, a još uvijek nije dočekao ni jednu jedinu pravomoćnu presudu. Skoro cijelo desetljeće od početka njegova kaznenog progona pravosuđe ove zemlje nije uspjelo podvući crtu i barem jedan slučaj staviti ad acta. 

Ratne zasluge

Nisam pravni ekspert, pa vam ne bih znao ništa reći o mogućnosti da neka od nedjela koja mu se stavljaju na teret odu u zastaru. No, ako optužnica i izdrži test vremena, tužitelji neće. Ljudi, naime, zajamčeno i neporecivo zastarijevaju, pa me strah da će prije samih predmeta epilog sustići dame i gospodu koja se njima bave.

Pokušajmo na trenutak uživjeti se u ulogu sasvim hipotetičkog, dakle, nevinog Sanadera. Mora da je strašno baviti se tolike godine ničim drugim osim vlastitom obranom pred sudom (pred javnošću se braniti ne treba, jer su mu široke narodne mase odavno, premda neslužbeno, presudile). Još je strašnije ne znati kad će tom mrcvarenju doći kraj, hoće li ga uopće živ dočekati ili mu je suđeno dovijeka se zlopatiti po sudnicama. Nema, međutim, nikakve sumnje kako je najstrašnije osvijestiti činjenicu da takozvani mali čovjek nema nikakve šanse u sustavu koji dojučerašnjeg boga i batinu razvlači kao potplat žvakalicu. Koliko bismo tek mi trebali čekati pravdu kad se bivšem faraonu sudi skoro već cijelo desetljeće bez ikakve slutnje kraja?!

A možda ipak pretjerujem, možda naše šanse i nisu sasvim beznačajne. Jer, slučaj Sanader otkrio nam je i barem jednu ohrabrujuću pojedinost. Kad je okrivljeniku najgore, uvijek se može nadati da će mu pravični sud uvažiti takozvane olakotne okolnosti. Ne bih vas dodatno uzrujavao kopanjem po otvorenoj rani i podsjećanjem na onu slavnu montipajtonovsku formulaciju kojom se okrivljeniku za ratno profiterstvo priznaju ratne zasluge. Dok je naš svijet prežvakavao ratni put Ive Sanadera, koji se mjerio u minutama i vodio na surovoj stobrečkoj bojišnici, apsolutno su zanemarene dodatne dvije olakotne okolnosti – da je optuženi suprug i otac.

Što to zapravo znači? Bi li mu valjalo odrezati još godinu-dvije zatvora da je kojim slučajem samac bez djece? Kako bi na njegovu mjestu prošlo čeljade u „divljemu braku“, a kako bi se proveo razvedeni gospodin? Ili netko tko je ozakonio istospolno partnerstvo? Nadalje, imaju li pred hrvatskim kaznenim sudovima jednaku težinu crkveni i građanski brakovi? Dugo i, naravno, besplodno mogli bismo ovako nizati pitanja.

Meni naivcu uvijek se činilo da famozna olakotnost mora proizlaziti iz naravi izvršenja nekog (ne)djela. Ako ste nekog već odlučili pretući, onda je lijepo čuti da ga pritom niste učinili invalidom ili unakazili, nego „samo“ izbubetali. Ili da svoju žrtvu niste izvrgnuli javnom poniženju, nego diskretno umlatili u batinaškom kammerspielu, uz puno uvažavanje njezina dostojanstva.

Sve vanjske okolnosti – rano odbijanje od majčine sise, nesretno djetinjstvo, loše mladalačko društvo, gnjila južina... – valjalo bi, barem se meni tako čini, ostaviti tamo gdje jesu, naime, po strani i suditi, na koncu, ne toliko čovjeku koliko njegovom (ne)djelu. Ali tko mi je kriv kad establishment ne dijeli moje djetinjasto laičko mišljenje.

Muž i otac

Da, Sanader je i muž i otac, no njegova je supruga zaposlena, a djeca su mu odrasla. Toliko odrasla da bi ga u dogledno vrijeme mogla obradovati unucima. A hoće li se time popis olakotnih okolnosti u budućim sudskim pretresima ovog ili onog slučaja Sanader dodatno podebljati? Koliko bi po glavi unuka on (ili bilo koji drugi okrivljenik) mogao dobiti manje mjeseci ili godina kazne?

A možda je problem samo u tome što moja malenkost uskogrudno gleda na stvari ili čak brka pojmove. Pa jednu hvale vrijednu inicijativu koja ide za tim da potakne demografsku obnovu sagledava kao dvojbenu pravosudnu praksu. Jer, friški slučaj Sanader uputio je našoj javnosti nedvosmislenu poruku o važnosti sklapanja brakova i pravljenja djece. I jedno i drugo se, naime, itekako isplati. Ako ne prije, onda svakako jednoga dana kad vas izvedu pred sud, suoče s teškim optužbama i lijepim izgledima da zagnojite u nekoj kaznionici. Tada biste mogli dragome bogu zahvaljivati na olakotnoj supruzi i ne manje olakšavajućim mališanima.

Naslovnica Jučer danas malo sutra

VIŠE IZ RUBRIKE