Već nekoliko dana zaredom događa mi se ista stvar. Vrtim kanale na daljinskom upravljaču pokušavajući uteći od histeričnih objava koje najavljuju snježni smak svijeta i zapinjem o čudnovate priloge u kojima nepoznati ljudi na dugo i na široko divane o tekućim problemima. Sve se nešto mislim: lijepo je kad nacionalne televizije u elitnim terminima informativnih emisija otvaraju prostor običnim građanima da se, eto, čuje i njihov glas.
Ali opet, malo mi je i sumnjiva tolika briga za anoniman svijet. Nekako mi je teško povjerovati da je velikim medijskim kućama preko noći postalo važno ispipavati bilo maloga čovjeka. Osim toga, televizijske dnevnike nitko ne prati da bi se obavijestio o raspoloženju široke javnosti.
Mali su mali jer su mali
Friga se meni - uostalom, baš ...