Ako me pamćenje ne vara, prva osobna računala u "Slobodnu Dalmaciju" stigla su u sam osvit rata, i to najprije u dislociranu podružnicu dnevnoga lista, u Gundulićevu ulicu, gdje je bilo uredništvo "Nedjeljne Dalmacije". Premda se radilo o razmjerno mladoj redakciji, nitko od nas tadašnjih poletaraca nije požurio sjesti za napravu koju je netko zločesto opisao kao kombinaciju demodiranog portabl televizora i škrinje za zamrzavanje.
Dijeleći skepsu iskusnih kolega srednjih godina, mi pripravnici kompjutor smo neko vrijeme odmjeravali sa sigurne distance, da bismo se potom, udovoljivši znatiželji, vratili svojim Olympijama i Unisicama (ako je netko slučajno zaboravio, radilo se o dva najraširenija brenda pisaćih strojeva).
Jedini koji se već prvoga dana odlučio uhvatiti u košt...