Ima li smisla birati između kicoša iz kaubojskih romana i Shanea iz Ogorja?

Nije bez vraga činjenica što se većina biračkih mjesta nalazi u školama. One su, naravno, posijane u svakome kvartu i predstavljaju najveću mrežu javnih prostora koji mogu poslužiti toj svrsi. No, osim pragmatičnih razloga, njihov izbor dragocjen je i zbog makar jednog simboličnog. Čak i oni birači koji iz školskih klupa nisu ponijeli nikakve traume, je su s lakoćom savladavali gradivo i svjedodžbe punili samim peticama, naprosto moraju osjetiti barem blagi grop u želucu kada iznova prekorače prag te časne ustanove.

To je nešto poput uvjetovanog refleksa. Kao što je ono čuveno Pavlovljevo pseto slinilo na zvuk zvonca jer je znalo da će ga nakon toga nahraniti, tako je i nama letimičan pogled na učionicu dovoljan da razbukta duboko i davno potisnute strahove od ispitivan...