Mnoge su navijačke pjesme tužne. Baladni ugođaj zna biti iznuđen luzerskim usudom kluba kao, recimo, u slučaju škotskog „Hiberniana“, čiji tifozi već desetljećima jednako puštaju suze na melodiju „Sunshine on Leith“ kao i pri pogledu na prvenstvenu tablicu.
Nađe se, naravno, i uspješnih sportskih kolektiva bogate povijesti, koji vedrim skladbama poletnoga tempa pretpostavljaju srcedrapateljne melodije. Kud ćete boljega primjera od „Liverpoola“ i njegove himne „You'll Never Walk Alone“. Osim „Hajduka“, nitko se, međutim, u cijelome svijetu ne može pohvaliti pjesmom koja navijaču sugerira da dođe na utakmicu samo u slučaju da mu je dosadno za krepati. Mislim, naravno, na one famozne stihove: „Uvijek kad si tužan i kad nemaš kamo poći, popij nešto pa dođi do Poljuda...“...