Osamdesetih godina u Zagrebu, na mjestu današnjega hotela Sheraton, bio je lunapark Tivan koji su svi - što od milja, što od prezira - zvali Tikvan.
Radovala su mu se, naravno, djeca i mladi koji su u tim analognim vremenima bili ludi za fliperima i peglama, a nad njim su se zgražali susjedi siti glasne muzike s razglasa, mašina koje rade „ping“ i sudaranja električnih autića.
Taj lunapark nije bio kao ovi naši provincijski, koji sezonski navrate, okupiraju neku zapuštenu javnu površinu i nakon mjesec dana otperjaju na drugu adresu. Tikvan se nije mrdao s mjesta, radio je sedam dana u tjednu, dvanaest mjeseci u godini. Kad je konačno pospremljen u povijest, za njim, koliko pamtim, nitko nije pustio suzu.
Parcela u samome centru metropole prestala je sličiti priprostome vašar...
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?