Novosti Hrvatska

Hrvatska

Ivica Ivanišević: HDZ-ov povratak core businessu

Jučer, danas, malo sutra
Početkom trećega tisućljeća redakcija ljubljanske “Mladine” na svoj je portal postavila računalnu igru Fojbe 2000. Radilo se zapravo o redizajniranoj inačici vječnoga Tetrisa, samo što su, umjesto geometrijskih tijela različitih oblika, s vrha zaslona padali skvrčeni ili opruženi pripadnici dviju vojski iz Drugoga svjetskog rata.

Prije nego što bi počeo elektronički pljusak trupala, igrač se trebao opredijeliti koga želi bacati u virtualnu fojbu: “partizance, domobrance ili vse po spisku”. Možda i zbog ljupkih crteža palih soldata, ova je bizarna igrica godinama bila pravi regionalni hit. Njome su se zabavljali dokoličari na širokome potezu od Triglava do Vardara, a osobito ustrajni ostali su upisani u interni wall of fame s rezultatima koji izazivaju divljenje.

Glas o igri vremenom se, međutim, dobacio i nešto zapadnije. Slovenska morbidna zafrkancija nije baš naročito sjela Talijanima, pa je 2004. reagirao i jedan od ministara u tamošnjoj vladi, stanoviti Lucio Stanca, koji je ustvrdio kako “igra vrijeđa uspomenu na talijanske žrtve bacane u kraške jame”.

Ako je ekipi iz “Mladine” namjera bila ponuditi virtualni prostor na kojemu bivši jugovići mogu iživljavati najniže ideološke strasti i tako se ispuhati bez proizvođenja ikakve društvene štete, tada sa žaljenjem moramo zaključiti kako je njihov plan neslavno propao.

Aplauz oduševljenja

Barem u Hrvatskoj gdje, kako smo nekidan vidjeli na jednome malomišćanskom skupu HDZ-a, nikakve digitalne fojbe ne mogu nadomjestiti stare, dobre, analogne jame koje bi neki opet punili neistomišljenicima.

Dok je Tomislav Karamarko – karijerom špija, političkim profilom prilivoda i čeljade koje je u širokoj javnosti popularno kao elementarna nepogoda - s govornice lupetao o povratku Hrvatske u devedesete i Boga u krilo HDZ-a, iz stranačkog partera čulo se kako bi aktualnu vladajuću garnituru trebalo baciti u Kevinu jamu.

Na to su nazočni gosti i uzvanici, izvijestila je “Slobodna Dalmacija”, “počevši od prvog reda, u kojemu su sjedili sve redom visokopozicionirani HDZ-ovci (Milijan Brkić, Ante Sanader, Zlatko Ževrnja, Ante Babić, Petar Škorić...), još jednom reagirali aplauzom oduševljenja”.

Dva dana kasnije, Karamarko će, s poslovičnom domobranskom bojažljivošću i oprezom, kazati kako upadicu nije čuo. Super je s govornice raspaljivati svjetinu, svakom rečenicom sve brutalnije gaziti po dobrom ukusu i zdravoj pameti, svakim zaprimljenim aplauzom rasti u vlastitim očima...

Problem nastaje kada se glas o soareji koja se prometnula u nezabilježen festival surove primitivnosti, proširi malo dalje, dospije u medije, pa tako i do ljudi koji ne mogu reagirati drukčije nego s neskrivenim gađenjem. Tada se valja vaditi na slabašnu akustiku dvorane.

Punjenje jama nisam pozdravio, to je bio ispad pojedinca i, što se mene tiče, priča je time zaključena – želi nam poručiti Karamarko. Nevolja je u tome što su dotičnoj pojedinačnosti zapljeskali svi okupljeni, svejedno jesu li je pozdravili kao zgodan štos (baš je smiješno imaginirati kako krašku jamu zatrpavaš esdepeovcima i inom jugofilskom bagažom, hahaha, hohoho, hihihi, evo, suze će mi na oči...) ili operativni naputak.

Duh je, naime, izašao iz boce, a onda ga je stranački ventilator raširio daleko, dovoljno daleko da zagadi čitav javni prostor ove zemlje i vrati je ne u devedesete godine, nego još pola stoljeća u rikverc.

Jedna stvar ipak se mora priznati Karamarku. On je posljednjih mjeseci uložio silan trud da bi oprao svoju stranku od reputacije nacionalnog inkubatora za lupeštinu nezapamćenih razmjera. Znamo li kolike su pare popalili viđeni HDZ-ovi čimbenici, pothvat umivanja temeljito išporkanog lica partije mogao se činiti kao nemoguća misija. Jer, čak i kada bi svi građani ove zemlje oboljeli od preteške demencije, pa preko noći zaboravili što se jamilo u danima ponosa i strave, friški detalji starih šporkarija ionako stalno iskrsavaju.

Novi neprijatelji

Unatoč svemu, nakon strašne malomišćanske soareje malo tko će ubuduće govoriti o toj vrsti HDZ-ovskih grijeha. Jer, naša tobože stožerna stranka vratila se svome core businessu, širenju mržnje i straha, što je, za moj ukus, crimen nešto jezovitiji od velike akcije usisavanja milijuna iz državne blagajne.

Utoliko i Karamarko može sa zadovoljstvom odahnuti: koga je briga prežvakavati stare priče o lupeštini kada s iste stranačke adrese dolaze još sumornije vijesti o potrebi zatrpavanja starih jama novim neprijateljima?!

                                                                                                                                                          ivica ivanišević

Naslovnica Hrvatska
Page 1 of 4FirstPrevious[1]234Last