Joško Čelan toliki je luzer da bi na svjetskom prvenstvu gubitnika osvojio drugo mjesto. Kao što znamo, dobro odgojen svijet simpatizira ebetaste i betežne, pa bi i on, vjerojatno, zasluživao naše simpatije da pogonsko gorivo toga čovjeka nije gola, slijepa, bezdušna mržnja. Taj friško umirovljeni novinar − koji zapravo nikada nije ni bio zaposlen u doslovnom smislu te riječi, jer je pusta desetljeća pofrajao baveći se solfeggiom, naime, svirajući nježniku i parazitirajući na špalama darovitih, marljivih i čestitih kolega – odnedavno je rasterećen čak i potrebe da glumi žrtvu redakcijskog zlosilja.
Uplašen upravo dramatičnim viškom slobodnoga vremena, s dvije podjednako suspektne osobe ovih se dana preobrazio u građanskog aktivista i potpisao apel za zabranu Gay...
Uplašen upravo dramatičnim viškom slobodnoga vremena, s dvije podjednako suspektne osobe ovih se dana preobrazio u građanskog aktivista i potpisao apel za zabranu Gay...
