Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Stvorena je pozitivna kritična masa za budućnost i povratak Hajduka na šampionske staze!

Goropadni bijeli

Kako je to za sportske novinare kolosalan slijed događanja: završilo je rukometno prvenstvo Europe, na redu je meč prvog kola Svjetske skupine Davis Cupa Hrvatska – Kanada u Osijeku, onda 9. veljače stižu Zimske olimpijske igre u Pjongčangu, pa 15. vaterpolski Europa kup u Splitu (uz reprezentaciju Hrvatske još Srbija, Grčka, Nizozemska i Malta), ali ipak krešendo kreće 10. veljače nastavkom nogometnog prvenstva.

Svaka čast svim tim značajnim međunarodnim ispitima, ali ipak je za navijačke mase najvažniji nogomet, to jest, na ovim prostorima, Hajduk.

“Bijeli“ su jesen zaključili furiozno, pet pobjeda i remi, plasman u polufinale kupa, pa pripreme u Turskoj o kojima se po tradiciji pišu hvalospjevi (fakat su tri pobjede protiv renomiranih protivnika), ali ono što je ključno po najavama i očekivanjima ovog proljeća je - goropadni Hajduk. Na kraju jeseni “bijeli” su ostali bez prvog golgetera i najboljeg igrača Ante Ercega (prodan je premda je ljetos potpisao ugovor do 2020.), ali su gubitak nadoknadili u prijelaznom roku. 

Na Poljud su došla tri nova igrača, Mađar Adam Gyurcso i Rumunj Stelian Filip, te povratnik Mijo Caktaš. Njima treba dodati i oporavljenog Marka Futacsa, koji se ljetos na utakmici protiv Dinama ozlijedio, potrgao križni ligament lijevog koljena i sad je oporavljen. Na papiru, po brojčanom korpusu, Hajduk je zaista moćniji premda treba sačekati i otkriti kapacitete dvojice prinova i povratnika Caktaša, te Futacsa.

Što se tiče Gyurcse i Filipa bitno je da je s njima zadovoljan trener Željko Kopić, dok se Caktaša mora tretirati kao pojačanje zbog igar koje je prikazivao u vrijeme dok je nosio bijeli dres. Ove dvije godine u Rubinu je također igrao, ali treba vidjeti u kakvom se stanju vratio.

Caktaš se nije od prve, poslije raskida ugovora s klubom iz Kazana, odlučio na povratak na Poljud nego je osluškivao ponude iz inozemstva (bilo ih je čak i iz Dinama i Rijeke). No, kako je objasnio sportski direktor Mario Branco prevladala je želja za domom, uz uvjeravanja predsjednika Ivana Kosa podebljana činjenicom da će Caktaš uz gažu od 400.000 eura godišnje (neki tvrde i veću) biti najbolje plaćeni hajdukovac.

S tako popunjenim kadrom, pa i u odnosu na količinu i kvalitetu rada otkako je Hajduka preuzeo trener Kopić, normalno je očekivati napredak u homogenizaciji momčadi. Trener preferira napadačku igru, raspored 4-3-3, a sad ima upotpunjenu situaciju o ofanzivnom dijelu momčadi.

Nadmetanje za mjesto u prvom sastavu trebalo bi podignuti razinu igre, neki standardni prvotimci dobiti će pričuvne i alternativne uloge, što bi trener morao bezbolno riješiti. Na primjer, dileme se javljaju oko prvog vratara – Dante Stipica ili Karlo Letica, zatim u veznom redu, pa i napadu.

Kopić je po dolasku bio u delikatnom položaju obzirom da je struktura kluba bila uzdrmana, na rubu kadrovske revolucije. Fotelja Kosa spašena je u njegovom Osijeku kad su “bijeli“ u četvrtfinalu kupa, u najvažnijoj utakmici jeseni, eliminirali tamošnjeg prvoligaša.

Tako je ostala nada da se ipak može do trofeja, do kupa, dok su tri preostale utakmice u finišu, naročito pobjeda na Rujevici protiv Rijeke (2:1) potvrdile da se s novim trenerom drugačije pleše. Tek kad je stigao Kopić uvidjelo se kolika su bila lutanja, promašaji vodstva kluba s trenerima Marijanom Pušnikom i Joanom Carrillom.

Hajduk je po svemu na najboljem putu da napokon, poslije niza godina u ulozi autsajdera u odnosu na Dinamo, a u posljednje vrijeme i Rijeku, postane protagonist HNL-a.

Po tradiciji i značaju “bijeli“ su uvijek predstavljali marku premda su se morali zadovoljavati borbom za drugo mjesto. Navijače su posebno žestile poruke Armade o “sto godina klečanja pred Rijekom“, ali vjeruju u povratak “bijelih“ na komandnu poziciju, pogotovo u odnosu na momčad s Rujevice.

To se ipak ne može odnositi na aktualno prvenstvo, jer Dinamo je odmakao na nedostižnih dvanaest bodova prednosti, ali je stvorena pozitivna kritična masa za budućnost, to da se Hajduk vraća na šampionske staze.

E sad, jedno su nade i uvjerenja, premda su utemeljene na realnim pretpostavkama, drugo je natjecanje koje uvijek krije i moguća iznenađenja. O snazi Hajduka mnogo realnije će se moći prosuditi na kraju veljače, poslije sljedeće četiri utakmice: Cibalije i Dinama u gostima, Slaven Belupa i Lokomotive na Poljudu.

U kalkulacijama ne treba pretjeravati, šest bodova protiv Cibalije i Belupa, uz plasman u finale kupa (pobjeda protiv Lokomotive) bila bi zadovoljavajuća bilanca, ali kad bi na Maksimiru Hajduk ostao neporažen onda bi to bio nastavak furioznog tempa pod Kopićem.

Hajduk u mnogim segmentima dokazuje vitalnost, najviše u navijačkim akcijama. Učlanjenja u udrugu “Naš Hajduk“ su stalna, euforično se najavljuju rekordi...

 

Naslovnica Glava u balunu