Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Političari u hrvatski sport ne ulažu ništa, a hvale se studentskim igrama koje su beznačajne

komentar zdravka reića

Evo Igre s velikim, najvećim „I" - počinju, to je sportska predstava koju se iščekuje četiri godine, pa se svi itekako pripremaju. Većina makar da nastupe po geslu Francuza Pierrea de Coubertina, odnosno mnogi s ambicijom da se zakite odličjima, postanu sportski autoriteti, možda i pravi mitovi, pa i da od svojih medalja osiguraju bolju mirovinu ili čak unosni biznis.

I hrvatski sportaši sa svojim trenerima, njihovim stožerima, pa i pratiteljima nastupit će na ovim ljetnim Igrama u Brazilu. Logično je da nas više zanimaju oni najbolji, koji imaju kvalitetu za borbu za postolje, jer kako god okrenuli medalje su ipak najvažnije. Hrvatski reprezentativci su od svog debija u Barceloni do sada osvojili 23 medalje (šest zlatnih, sedam srebrnih, deset brončanih), najviše na prošlim Igrama u Londonu, prije četiri godine: šest. Nade su, pa i prognoze, čak uvjerenje da će u Rio de Janeiru taj rekord biti nadmašen.

Ali odmah, prije nego nas svih zahvati euforija radosti i slavlja kad krene ta očekivana - za našu malu državu velikih sportaša - konstatirajmo da se malo, reklo bi se neznatno ulaže u naš sport. Eto, prilikom izglasavanja državnog proračuna zastupnici u Saboru su se nadmetali, diskutirali, mudrovali i pri tom su im putem medija asistirali, sugerirali, tražili brojni drugi, tridesetak sati o tome koliko je kome pripalo od tog kolača, ali niti jednom se nije čula riječ sport. Ma kakvi, polemike su se vodile oko ulaganja u gospodarstvo, obranu, ekologiju, znanstvenost, zdravstvo i svim drugim društvenim sferama jedino je sport zaboravljen.

A kad se iz Rija vrate oni ovjenčani medaljama onda će im se prirediti dočeci i svakako još važnije prijemi kod državnih lidera, slikat će se, ponositi kao da su oni zaslužni za sportske podvige. I sad, kolikogod vam to izgledalo možda i pretjerano, bjelodano je da su sportaši više od svih drugih doprinijeli promociji Hrvatske u svijetu. Teško je predvidjeti koji će se naši sportaši okititi medaljama na Igrama u Riju.

Prognoze pravih eksperata, svjetske razine, predviđaju čak osam medalja. Veliki naši favoriti su Sandra Perković u bacanju diska, te veslački tandem Valent i Martin Sinković u dvojcu na pariće, zatim su u tom krugu još Snježana Pejčić u streljaštvu, naši rukometaši i vaterpolisti, pa se velike nade polažu i u jedriličare (Ivan Kljaković Gašpić, te Šime Fantela/Igor Marenić), zatim u još jedan fantastični uzlet Blanke Vlašić, svjetske dive u skoku u vis, vjerojatno i u Luciju Zaninović u tae kwon dou (kategorija do 49 kg), mogući su dometi za pobjedničko postolje i kod Giovannija Cernogoraza (streljaštvo, trap)...

Ne mogu odoljeti da se baš uoči ovih Igara ne osvrnem na nedavno završene Europske studentske sportske igre u Zagrebu i Rijeci. O, to je bio značajni događaj u društvenom smislu, nikako u sportskom. Tu je bilo pretjeravanja o važnosti sporta među studentima, a praktično se događao jedan pravi studentski tulum. Pojedini dužnosnici raznih sveučilišta napinjali su se dokazivati kako su postignuti zavidni sportski dometi, pa se mnogo toga obećavalo i najavljivalo, što se sigurno u bliskoj budućnosti neće dogoditi.

Jedna od sudionica tih igara džudašica Brigita Matić (zlatna medalja u kategoriji do 78 kg) poraznim je ocijenila igre:

-Velika je razlika u sportskim natjecanjima i ovima u organizaciji EUSA, ovo je bilo stvarno ispod svake razine na koje smo navikli u našim sportovima. Svi smo razočarani, jer su bolje organizirana naša nacionalna prvenstva nego ovakva jedna multi sportska priredba. Lijepo je, izvanredno korisno da su te igre, pišem ih s malim „i", iskorištene za bitno poboljšanje studentskog standarda u Zagrebu i Rijeci. A što se tiče tretmana sporta na našim fakultetima i visokim školama neka se rektori potrude da tjelesna kultura bude obvezni, a ne izborni kolegij. Makar to, da tjelesna i zdravstvena kultura bude na razini semestralnog kolegija, što ne znači da će svi morati skakati, plivati, trčati nego će barem nešto naučiti o sportu. Pokušaji da se Europske studentske sportske igre prikažu kao značajne u području sporta služe isključivo pojedinačnim interesima onih koji ih kao važan sportski segment nastoje promovirati. Da, bila je to velika studentska zabava, korisna po promotivnim efektima za hrvatski turizam, nikako „najveće sportske igre u hrvatskoj povijesti", kako je to naglasio dr sc Damir Boras, rektor zagrebačkog sveučilišta.

Naslovnica Glava u balunu