Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Burić, Sablić i Zekić su nova snaga HNL-a

GLAVA U BALUNU

Na kraju godine, tradicija je, biraju se najuspješniji sportaši/ce, rijetko kad i trener i funkcionari, plemenitije rečeno doprinositelji, oni sportski lideri koji su svojim radom, rezultatima, pa i vizijom otvorili nove horizonte, pokazali kojim putem dalje.

Kako je nogomet objektivno ne samo najpopularniji nego i najvažniji sport u Hrvatskoj logično je uhvatiti se rasprave o najuspješnijima baš u balunu. Kad su u pitanju igrači lako je potvrditi izabrane u tradicionalnim anketama, kao što su laureati u izboru Večernjeg lista u konkurenciji svih hrvatskih nogometaša Ivan Rakitić, odnosno Marin Tomasov po ukusu kapetana prvoligaša u okviru HNL-a.

Prije svega treba podsjetiti da se kod učinka igrača u kalendarskoj godini uzimaju u obzir rezultati od 1. siječnja do 31. prosinca, dok se u tzv. nogometnoj godini vodi računa o učincima tijekom kompletne sezone, to jest prvenstva. Zato se u kalendarskoj godini mogu birati najbolji igrači, ali ne i klubovi, automatski ni treneri, jer se kod sumiranja učinka događaju nelogičnosti.

Kao na primjer kod Hajduka, koji je u 17 proljetnih kola osvojio 33 od mogućeg 51 boda ili cca 64 posto, a ove jeseni “bijelima” je pripalo 39 bodova od mogućih 63, to jest u postocima nešto manje, cca 62 posto. Dakle, Hajduk je ove jeseni, koju svi s pravom procjenjuju kao jednu od boljih, stabilnijih ipak po postotku osvojio manje bodova.

Proljetne turbulencije

Proljeće je u Poljudu, poslije neočekivanog odlaska Igora Tudora, obilovalo nevjerojatnim trenerskim turbulencijama: Hari Vukas privremeno (3 utakmice), Stanko Poklepović (7), Goran Vučević (1), opet Vukas (7). Poslije takvog kaosa na klupi u Poljudu su napokon naučili lekciju da ne mijenjaju trenere. Damir Burić, kao novi lik u hrvatskom nogometu stekao je status nedodirljivog, jer kad bi kojim slučajem njega makli s klupe, prije toga bi se morali spakirati oni s gornjeg kata…

Dakle, u 2015. najviše bodova u prvenstvenim utakmicama osvojio je Dinamo – 88, pa Rijeka 76, Hajduk 60, Split 52, Lokomotiva 49, i tako dalje. Analogno tome Zoran Mamić, kao trener “modrih”, zaslužuje epitet najuspješnijeg, pogotovo jer je Dinamo osvojio duplu krunu.

Tu dolazim do bolne točke razmišljanja o nepravedno zanemarenom trofeju ustanovljenom na uspomenu Tomislava Ivića, najboljeg našeg trenera. Zaista je sramota da je zbog niza okolnosti, u prvom redu niskih strasti, klubaških interesa, taj trofej odbačen.

Podsjetit ću vas, da je po mjerilima uspješnosti, ali i dobivenim glasovima žirija, trofej za sezonu 2012/13. zaslužio Tomislav Ivković, tada trener Lokomotive, pa za 2013/14. Matjaž Kek (Rijeka), te logično za 2014/15. Zoran Mamić (Dinamo). Nažalost, dogodilo se da su pojedini članovi žirija, zamislite iz kruga splitskih novinara, našli izliku da se zaobiđe Ivkovića, pa je poslije toga trofej Tomislav Ivić ostao zaboravljen u nečijem uredu, kao svojevrsni simbol netrpeljivosti, tako prisutne u našem društvu pogotovo nogometu.

Jesen mlađim trenerima

Mnogi komentatori su, pri rezimiranju jesenskih rezultata, skloni u prvi plan postaviti trenera Hajduka Burića obzirom da su “bijeli”, po brojnim procjenama, ove sezone nadmašili očekivanja u odnosu na kvalitetu igračkog korpusa. Zaista, Hajduk je ove jeseni igrao ujednačenije, urednije, možda bi trebalo kazati više nego ikad u posljednje vrijeme, obećavajuće u odnosu na budućnost.

Jer, dok se očekivala kakva takva neizvjesna borba Dinama i Rijeke za naslov prvaka, dotle se pojava Hajduka kao ravnopravnog vodećima, bez obzira na kikseve u pojedinim ključnima utakmica, konkretno protiv Rijeke u Splitu, može procijeniti kao svojevrsno iznenađenje.
Split pod Sablićem igra sve bolje

Značajka finiša jesenskog dijela prvenstva, što se prvoligaških trenera tiče, svakako je, uz Burića, pojava dvojice mlađih stručnjaka: Gorana Sablića (naslijedio je Zorana Vulića i od 12. kola osvojio 17 bodova), kao i Zorana Zekića (devet bodova u posljednjih šest kola).

Utisak je da Split sa Sablićem (sa 36 godina najmlađi prvoligaški trener) igra sve bolje, dok kod Osijeka treba voditi računa da je taj klub po svim pokazateljima bio zapravo prežaljen, ali se održao na površini, zahvaljujući najviše treneru Zekiću i njegovim sposobnostima da ne dozvoli rasulo momčadi, kakvo je na primjer zahvatilo Istru 1961. Ta tri trenera su nova snaga HNL-a, uz napomenu da će se definitivna potvrda njihovih sposobnosti moći dati ipak tek na kraju sezone.

Naslovnica Glava u balunu