Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Bogohulni bojkot

GLAVA U BALUNU
Prolaze praznici, na sve strane po novinama i portalima prave se analize, rade se sportske prognoze što nas čeka, čemu se nadamo…. 
 
Ali objektivno ipak je sve u sjeni događanja na političkoj sceni. Pobjednička koalicija raspoređuje funkcije, dogovaraju se kako će vladati, svi se ponašaju suzdržano premda ima i ultimatuma kao na primjer kad Nikola Grmoja, jedan od lidera MOST-a, postavlja svoje ili-ili, a radi se o Ministarstvu unutarnjih poslova. 
 
To jest ili će Mostu pripasti MUP ili će se na nove izbore. Tomislav Karamarko i njegovi ne mogu drugo nego prihvatiti zahtjev Mostovaca. U tom moru razgovora, raznih objava, bezbroj najava, nažalost, niti jednom nisam pročitao da je bilo tko, radi se i o razdoblju izborne kampanje, barem malo razumnije spomenuo sport.
 
Naravno, važno je gospodarstvo, ukidanje agencija, reorganizacija uprave i tako dalje, jer od svih tih obećanih reformi, vjerujemo da će se bolje živjeti. Međutim, po tko zna koji put ću podsjetiti, da za afirmaciju države u svijetu, nitko nije učinio više i bolje od sportaša. 
 
Ovo je olimpijska godina, sad počinju Europska prvenstva u vaterpolu i rukometu, na ljeto je njegovo veličanstvo nogometni Euro 2016., pa se prave prognoze o tome što će naši sportaši izvesti, jesu li vaterpolisti i rukometaši kadri dosegnuti postolje, što mogu “Vatreni”, koliko će medalja na Igrama pripasti Hrvatskoj.
 
Prirodno je da će politički lideri dočekati svoj trenutak i pojaviti se na tribinama prigodom neke odlučne utakmice, nastupa, borbe, pa će se slikati, odati priznanja, isporučiti novčane nagrade, paradirati će uglavnom radi svojeg imidža, to da se prikažu uz osvajače medalja.
 
Bilo bi dobro kad bi se napokon shvatio značaj sporta kod nas. Još bi bolje bilo kad bi se provele prave akcije za čistoću sporta, nogometa naročito. Moguće je da će Grmoja i drugi iz Mosta taj zadatak shvatiti najozbiljnije. Odavno se nogomet, u prvom redu, tretira kao prava močvara, koju je najavio isušiti bivši ministar Željko Jovanović, ali koji od svoje namjere i obećanja nije daleko došao. Dapače, Jovanović je otišao, Vedran Mornar ga je naslijedio, ali ni on se nije iskazao.
 
Velike se nade polažu u striktno primjenjivanje aktualnog Zakona o sportu premda se pokazalo da je taj zakon nepotpun, s mnogo nedostataka i rupa. I kad su doslovno svi iz obitelji sporta pledirali da se donese nova verzija Zakona o sportu dogodilo se da su po hitnom postupku unesene pojedine dopune, koje su za dio aktera, posebno među navijačima, tretirane kao ključne, doslovno revolucionarne. 
 
Ma naravno da je pravo postignuće to da su izjednačeni svi huligani, oni s tribina i oni iz svečanih loža, kao i da se progurao pravedniji način biranja čelnika sportskih saveza, ali objektivno to su ipak kozmetičarske dopune. 
 
Onako pošteno, nikad nije objašnjeno do kraja zašto se išlo u hitnu proceduru promjena jednog zakona za kojeg su kao na jednoj vrsti referenduma predstavnika sportova svi suglasni da je taj propis mnogostruko manjkav.
 
Dobio se dojam da su pojedini bivši saborski zastupnici, kao kolovođe hitne procedure i njezini agitatori kod vodećih stranaka zapravo izvodili svoju izbornu kampanju. Po svemu promašenu, jer im se nisu ispunila očekivani reizbori u Sabor. Pokazalo se, o tome je argumentirano govorio Željko Jerkov, da sport kod nas nema tretman koji zaslužuje. A prije ili kasnije postat će jasno da se istim zakonom ne mogu regulirati odnosi u profesionalnom i amaterskom sportu, odnosno da je neophodno konkretno regulativu profi klubova kao što su članovi 1. HNL postaviti na drugim osnovama.
 
I dok je apsolutno pozitivna borba, svako nastojanje da se u sportu kao i u drugim društvenim aktivnostima isključi korupcija i drugi kriminal, dotle je zabrinjavajuće da se na fonu protivljenja politici HNS-a, odnosno na bazi zahtjeva za temeljitim promjenama u nogometnoj organizaciji, propagira bojkot reprezentacije. Jer, kao destruktivne aktivnosti u odnosu na reprezentaciju ubrzat će promjene.
 
Ivan Perišić, uz Ivana Rakitića, trenutno najbolji hrvatski reprezentativac izjavio je kako je “sve najljepše što mu se do sada dogodilo u karijeri vezano za nastupe za Hrvatsku”. 
 
Držim da su baš reprezentativci pozvani, doslovno najpozvaniji, dignuti svoj glas protiv bogohulnog bojkota, ali se oni drže vrlo rezervirano, kao da se plaše ružnih reakcija ekstremnih navijača. Svaka naša reprezentacija prava je svetinja hrvatskog sporta i tu ne može biti dvojbi. 
 
Jednostavno je, nepobitno je da su reprezentacije, pogotovo nogometna, velika vrijednost, ono zlatna punta sporta, koje donose ne samo radosti puku nego i velike materijalne koristi, da ne govorimo o onim nematerijalnim vrijednostima, kao što je neprocjenjivi ugled države.
Naslovnica Glava u balunu