Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Blanka u slavu sporta

GLAVA U BALUNU
Kako se to idealno poklopilo: Blanka Vlašić, naša sportska primadona, nastupit će na skakačkom mitingu u petak u dvorani na Gripama, baš navečer kad se priređuje tradicionalna Noć muzeja, pa će tako Splićani masovno pohoditi i Kuću slave splitskog sporta. Zaista pravi spektakl.
 
Najavljeno je da Blanka s Gripa uzima rotu prema Riju de Janeiru, u pratnji će joj biti njezina nasljednica Ana Šimić. Treba vjerovati da će se navijači super Blanke pokrenuti i doći u veliku dvoranu na Gripama kako bi je poslije petogodišnje stanke opet vidjelu kako skače i ohrabrili je, podarili joj najbolje želje da pobjednički krene u novu sezonu.
 
Ima tu velike simbolike, jer sjetit ćete se da je Blanka Vlašić (uz nju je bio ondašnji premijer Ivo Sanader) u studenome 2007. na simboličan način otvorila Kuću slave, jedinstvenu u nas, raritet u Europi. Tada je uz primjerenu ceremoniju, zapravo pravu parada svjetski priznatih i poznatih asova, prva posada proglašena za Počasnike, kako ih je imenovao akademik Jakša Fiamengo, pjesnik i novinar, koji je i osmislio onu divnu poruku splitskom i hrvatskom puku:
 
- Svijetu na divljenje, domovini na čast, zavičaju na ponos, mladima za primjer.
 
Do sada, do 2013. u tom istinskom sportskom Panteonu svoje mjesto dobila je jedna veslačka posada – četverac Gusara, zlatni iz Helsinkija i još 23 pojedinca, koji su svojim podvizima pronijeli slavu Splita. Odabrana su još dvojica – Ratko Rudić za 2013. i Branko Cikatić za 2014. - koji su nažalost osuđeni na čekanje inauguracije u Kuću slave jer nema novca za financiranje počasničkih stupova. Članovi uprava Udruge za osnivanje Muzeja sporta odlučili su, teška srca, preskočiti izbor slavljenika za 2015. premda su stigli prijedlozi za kandidate.
 
Brojni splitski sportski asovi osuđeni su na čekanje za “najveće i najdraže priznanje u karijeri“, kako je to kazala većina slavljenika. Sjećam se kako je emotivno proživio  ulazak u Kuću slave legendarni trener Hajduka Tomislav Ivić. Bio je ganut do suza, njegove riječi zahvale doslovno su potresle stotinjak uzvanika.
 
Zanimljivo je da je Ivić tri puta bio kandidiran za nagradu grada Splita, naravno za životno djelo, ali nije prošao. Kad bi se to značajno priznanje za svakog Splićanina dodjeljivalo nekim drugim načinom Ivić bi ga sigurno dobio. On je zaslužio masovnu potporu brojnih zaljubljenika baluna, posebno navijača Hajduka, ali što je to vrijedilo kad se u pravilu događa da prolaze oni sa stranačkim potporama.
 
Kasnije su poklonici lika i djela velikog trenera osmislili trofej Tomislava Ivića, sjajni rad našeg istaknutog akademskog kipara Kažimira Hraste (balun s argolom, kormilom brodice), ali je ta zamisao doživjela krah. Naime, kako to biva kod skučenih ljudi, pojedinih članova žirija, nažalost iz redova splitskih novinara, nađena je formula da se ne samo ne dodjeli premijerno priznanje za sezonu 2012/13. (trofej je po većini žirija zaslužio Tomislav Ivković, tada trener Lokomotive), nego se to nije dogodilo ni sljedeće dvije sezone. Tako trofej krasi vitrine Splitsko dalmatinske županije, možda završi u muzeju.
 
No, nije to samo slučaj s Ivićem. Svojevremeno, još u bivšoj državi, osmišljen je trofej u slavu Bernarda Vukasa, najboljeg igrača svih vremena Hajduka, vjerojatno uz Davora Šukera i Hrvatske. Taj trofej je tradicionalno dodjeljivan prvoligaškom igraču koji je po svojim izvedbama najviše podsjećao na velemajstora Vukasa. I zaista, dobivali su ga najveći asovi bivše prve lige, ali kad smo dobili Hrvatsku onda su u Hajduku poželjeli da se to priznanje ekskluzivno dodjeljuje prvotimcima “bijelih“.
 
I tu je do izražaja došla skučenost, ono da se ne da drugima, nego samo svojima. Eto, u Poljudu nisu mogli shvatiti da je to trofej u slavu Vukasa, ali i Hajduka. Osim toga vratari, bekovi, stoperi objektivno nisu ni mogli kandidirati za takvo priznanje, nego isključivo igrači manevra i napada kako je bila praksa (Mehmed Baždarević, Semir Tuce, Miloš Šestić, Aljoša Asanović, Zvonimir Boban…).
 
Jednom sam na televiziji u “Latinici“, u raspravi o Splitu, kojeg su neki krstili kao “vražji otok“, govorio kako bi giljotina – da nije francuska izmišljotina – sigurno bila splitsko oruđe protiv slavnih i zaslužnih. Srećom, imamo Kuću slave splitskog sporta i sustav glasovanja, koji osigurava izbor bez mogućnosti utjecaja politike. Odbor časti ima 27 članova: deset uglednih veterana iz različitih sportova, sedam sportskih novinara i deset uglednih građana, koji nisu vezani uz sport. I da bi se ušlo u Kuću slave nužno je dobiti dvije trećine plus jedan glas, znači 19 od 27 što nije baš lako.
 
Obzirom na skakački miting na Gripama uz Noć muzeja iz Udruge za osnivanje muzeja sporta pozvali su 35 članova gradskog vijeća da se u petak prižentaju i pokažu interes za sport. Naime, u talk showu “Istinom do gola“ s Joškom Vlašićem, jednim od najboljih i najpriznatijih trenera u svijetu atletike, podsjetili smo se da tijekom izborne kampanje uopće nije bilo govora o sportu. 
 
A sportaši su, kako god okrenuli, najveći promotori Hrvatske, u našem slučaju Splita. Jedna od tih promotorica je i Blanka Vlašić s osvojenih trinaest velikih medalja s najvećih natjecanja. Bude li sreće i zdravlja, nadamo se da će i u Riju na sljedećim Olimpijskim igrama zaslužiti pobjedničko postolje.
Naslovnica Glava u balunu