Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

DOWNTON ABBEY Kokice u duhu Brexita

FILM: Downton Abbey; humorna drama; Velika Britanija, 2019.; REŽIJA: Michael Engler; ULOGE: Hugh Boneville, Jim Carter; DISTRIBUCIJA: Editus; OCJENA: *** ½

Kamera u filmu znatno je pokretnija i dinamičnija u odnosu na seriju kako bi ostavio ne samo dojam jedne dvosatne 'Downton Abbey' epizode, već čitave sezone. Redatelju treba priznati da je uspio dosta toga ekonomično pospremiti u film, od dvoznamenkastog broja likova do približno toliko podzapleta.

"Kralj i kraljica nam dolaze u posjet." – "Downton Abbey" (2019.)

Nebrojeno je puno filmova posljednjih godina pretvoreno ("Smrtonosno oružje", "Fargo", "Gas do daske", "Transporter", "96 sati", "Hanna"..., friško "Četiri vjenčanja i sprovod" i "Creepshow") ili se pretvara ("Ratovi zvijezda", "Čuvari", "Gospodar prstenova"...) u TV serije kako bi televizija, u nedostatku svježih ideja, crpila filmske.

Dodavanje između filmova i serija, velikog i malog ekrana, međutim, počinje se odvijati u dva smjera, moguće i radi mirne koegzistencije dvaju "zaraćenih" medija i formata. Od nekih serija nastaju i filmovi, nastavljajući se na posljednje sezone godinama poslije svršetka zadnje epizode i služeći kao njihova ekstenzija, pokušaj novog franšiziranja, nekakav završni (?) "post scriptum" za obožavatelje ili jednostavno "fan service".

Nakon ovogodišnjeg "Deadwooda", a prije nadolazećeg "Breaking Bada", snimljen je film "Downton Abbey". "Downton Abbey" se od uvodnih kadrova ponaša kao film dok naslijeđuje šestosezonsku seriju kreatora Juliana Fellowesa (nagrađen Oscarom za "Gosford Park"; "Sajam taštine", "Victoria: Život mlade kraljice"), ovdje, prirodno, u ulozi scenarista.

Više je eksterijera i totala u ovom "Downton Abbeyju" nego u cijeloj jednoj sezoni serije. Redatelj Michael Engler (radio na istoimenoj seriji, pa i "Dva metra pod zemljom") rabi dronove kako bi izvana posnimio imanje Downton Abbey i maskirao televizijsko podrijetlo filma, kao i činjenicu da "Downton Abbey" još uvijek više pripada malom ekranu.

U uvodu, na primjer, pratimo putešestvije pis(a)ma, od sortiranja u pošti do vožnje vlakom i stizanja na adresu Downton Abbeyja. Nešto tako režijski razbarušeno baš i nismo vidjeli u seriji, okončanoj nakon "božićnog specijala" u prosincu 2015. godine.

Kamera Bena Smitharda ("Drugi Hotel Marigold", "Zbogom, Christopher Robin") općenito je znatno pokretnija i dinamičnija u odnosu na seriju, čak i kad elegantno klizi po interijerima dvorca koji će posjetiti kralj George V (Simon Jones) i kraljica Mary (Geraldine James). Kinetika i dinamika je uposlena kako bi film ostavio ne samo dojam jedne dvosatne "Downton Abbey" epizode, već čitave sezone od sedam ili češće devet dijelova.

Engleru treba priznati da je uspio dosta toga ekonomično pospremiti u film, od dvoznamenkastog broja likova do približno toliko više ili manje spletkarskih podzapleta koji se, s ponekim definitivno viška, račvaju iz osnovnog zapleta (posjet kraljevskog para Downton Abbeyju; ručak, parada i večera uključeni), za što inače treba cijela sezona serije.

Uspio je i osigurati dovoljnu komociju naraciji i glumcima pred kamerom, približno jednako komforu u dvorcu Downton Abbey. Napravio je to tako da se likovi nalaze u čestoj interakciji, nerijetko njih više istovremeno, po mogućnosti u jednoj odaji Downton Abbeyja, imanja lorda Granthama (postojani Hugh Boneville) i njegove supruge (hollywoodska zvijezda osamdesetih Elizabeth McGovern) koji žive poput kraljeva.

A kad/ako se razdvoje, neki od njih se nerijetko sretnu s onima koji u prethodnoj sceni nisu bili ili bar očešu u prolazu. Primjerice, udovac Tom Branson (solidni Allen Leech) kojeg su Granthamovi primili pod svoje okrilje i Lucy (jako šarmantna Tuppence Middleton), sobarica kraljičine dvorske dame Maud Bagshaw (veteranka Imelda Staunton), inače rođakinje Violet Crawley (legendarna Maggie Smith), majke lorda Granthama.

Gubite se među likovima i njihovim titulama? Ambijentiran u 1927., dvije godine nakon radnje iz zadnje epizode, "Downton Abbey" je ponajprije snimljen za poklonike serije, pa tek onda za slučajne namjernike koji bi to mogli postati nakon ovog filma za subotnje ili nedjeljno jesensko popodne. Bili fanovi ili ne, pravi filmofili mogu uočiti da su glumci ostali u ulogama i neprimjetno nastavljaju tamo gdje su stali prije četiri godine.

Čak i ako ne možete povezati glumce i likove, možete uživati u njihovoj dobroj glumi i dijalozima ("Vidim ti makjavelistički sjaj u oku!", "Ja se nikad ne svađam. Ja objašnjavam!"), kao i galanciji u evokaciji epohe, dostojnoj scenografskog/kostimiranog laštenja filmova s potpisom znamenitog dvojca Merchant-Ivory ("Soba s pogledom", "Howards End", "Na kraju dana").

Sve površine u kući, doista, blistaju i svjetlucaju. Ovo je film s (britanskim) manirima koji Engler režira kao ručak/večeru u slijedovima i u pauzama od spremanja/serviranja jela portretira suprotstavljene klase britanskog društva.

Glavni podzaplet tiče se sukoba donjeg sloja Downton Abbeyja (kuhari, konobari...) s mnogobrojnim izaslanstvom veličanstava (imaju čak i paža pomoćnog stubišta!), počevši od "zastrašujućeg" kraljeva batlera (David Haig) i "chefa" (Philippe Spall).

Jer, oni im tvrdoglavo uskraćuju pravo da uslužuju kralja i kraljicu, te njihovu kuhinju pretvaraju u svoju privatnu aristokraciju, nerijetko se bezobrazno ophodeći prema njima i ponižavajući ih. "Obranit ćemo čast Downton Abbeyja", predlaže Anna (Joanne Froggatt), a John Bates (Brendan Coyle) smatra da "trebaju uzvratiti". I hoće.

Možda je film o "promjenjivim vremenima" otupio eksplicitne žalce na račun Brexita i Borisa Johnsona ili se barem Engler po tom pitanju, kako se reče, pravi Englez. No, Downton Abbey više nego ikad djeluje kao Velika Britanija u malom.

Maggie i Imelda opet u 'sukobu'

Imelda Staunton i Maggie Smith glumile su zajedno i u petom "Harryju Potteru", a njihovi likovi također bili suprostavljeni.

Naslovnica Cinemark