Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

BOGU HVALA Kontroverzna tema bez senzacionalizma

FILM: Grâce à Dieu; drama; Francuska/Belgija,2019.; REŽIJA; Francois Ozon; ULOGE: Melvil Poupaud, Denis Menochet; DISTRIBUCIJA: Discovery; OCJENA: ****

Ozonov film zaziva trezvenost u pristupu priči o zlostavljanju djece od strane svećenika iz Lyona. Francuskom filmašu je kao uzor nedvojbeno poslužio američki oskarovac 'Spotlight' čiji plakat pažljivo filmofilsko oko može vidjeti na zidu u pozadini jedne scene.

Istraživačka potka prvog Rab Film Festivala dvostruko je uokvirena dramom "Hvala Bogu" Francoisa Ozona. Tempiran za projekciju ovog ponedjeljka na RAFF-u, "Grâce à Dieu" pomiruje istraživačko u kinematografiji i novinarstvu koji su podjednako opterećeni senzacionalistički zaslijepljenim "click bait" naslovima.

Jedan od najboljih filmova (pre)cijenjenog, hiperproduktivnog svaštara Ozona ("Bazen", "Mlada i lijepa", "Dvostruki ljubavnik"), nagrađen Srebrnim medvjedom na Berlinaleu, zaziva temeljitost i trezvenost u pristupu ekranizaciji istinite priče o seksualnom zlostavljanju djece od strane svećenika iz Lyona i šutnji crkve.

Tema je stvorena da još jednom izaziva kontroverze, ali zahvaljujući Ozonovoj režiji senzacionalizam je vješto izbjegnut, premda se redatelj drznuo uzburkavati (svetu) vodu i otvarati rane kojima će - kako u filmu bubne psihijatrica na strani svećenika - Bog pomoći da zacijele ako ih ne grebu previše.

Francuskom filmašu je kao uzor nedvojbeno poslužio američki oskarovac "Spotlight" Toma McCarthyja čiji plakat pažljivo filmofilsko oko može vidjeti na zidu u pozadini jedne scene. U "Spotlightu" se kronicirao proceduralni rad na novinarskoj priči o  pedofiliji pod skutama Katoličke crkve.

Novinari i urednici su bili glavni likovi, a saslušane žrtve sporedni. Kod "Bogu hvala" je situacija obratna – žrtve su u prvom planu i priča koja će biti obrađena u novinama ispričana je iz njihove perspektive. Štafetna naracija kreće od 40-godišnjeg Alexandrea (Melvil Poupaud, "U svakom slučaju, Laurence"), bankara i obiteljskog čovjeka vjerna Bogu koji se sprema krizmati svoje sinove.

Alexandre je morao reagirati kad je vidio da velečasni Preynat (Bernard Verley), svećenik koji ga je zlostavljao kao klinca tijekom ljetnog kampa za izviđače, još uvijek radi s djecom i predaje im vjeronauk. "Jeste li znali, je li bio osuđen, zašto opet radi s djecom", pita Alexandre kardinala Barbarina (François Marthouret).

Kardinal i psihijatrica organiziraju Alexandreov nalazak licem u lice s Preynatom koji priznaje zločin, ali se vadi na bolest, patologiju; probao je, kaže, mnoge načine liječenja. Nadređeni bi ga mogli i trebali raspopiti i na taj način izliječiti crkvine boljke, ako ne njegove, posebice jer "papa Franjo potiče kardinale da se suoče s tim zlom".

Tako bi pokazali da crkva podržava žrtve i sankcionira pedofiliju među ljudima čija je misija da "predstavljaju Krista i propovijedaju evanđelje". Dakle, oni znaju da je Preynat počinio zločin i, kao, na strani su žrtava, ali... "Božji mir bio s vama".

Alexander zato prijavljuje slučaj policiji, što će (ne)posredno dovesti do novinarske i policijske istrage te izlaska u javnost novih muškaraca, tjelesno oskvrnutih u mladosti, poput Francoisa (Denis Menochet; "Jelien u sredini") i Emmanuela (Swann Arlaud).

Svi se oni, neovisno o zastari, odluče upustiti u bitku za pravdu protiv moćne tisućljetne institucije, samog sustava, koju kao da amenuje sam Bog. Sunčevu svjetlost nalik božjoj kamera Manuela Dacossea ("Neka se leševi sunčaju") povremeno uhvati u kadru.

Među najupečatljivije scene spadaju flešbekovi na djetinjstvo okaljane djece i izbacivanja traume napolje, odnosno suočavanja Preynata s njima kao odraslima, posebice Emmanuelom koji je ostao zauvijek mentalno traumatiziran i tjelesno deformiran (zakrivljeni penis) nakon susreta s "časnim" ocem.

Osjećaji su pomiješani i izviru iz očiju suočenih strana, od straha i bijesa, do pokajanja i (ne)mogućnosti oprosta i odriješenja grijeha. S druge strane, Barbarin je utjelovljenje zataškavanja crkve i njezina licemjerja. "Bogu hvala, nastupila je zastara", u jednom obraćanju javnosti izleti Barbarinu.

Pogrešan izbor riječi poslužio je Ozonu za naslov filma režiranog nijansirano, više objektivno nego subjektivno, bez povišenog glasa, ali s tihim unutarnjim vriskom žrtava ispuštenim za istinu. Žrtve će procijediti kako je ovo što rade za crkvu, ne protiv nje, te da je ovdje riječ o moralu, ne vjeri, premda će vjera biti nepovratno izgubljena. Francois predlaže apostaziju. A Alexandre ne daje odgovor na sinovo pitanje "vjeruješ li još u Boga?". Šutnja.

Neuspješan pokušaj stopiranja projekcije

Preynatovi odvjetnici su pokušali stopirati projekciju filma na Berlinaleu, ali nisu uspjeli. Zanimljivo, tumač Preynata Bernard Verley utjelovio je Isusa u "Mliječnom putu" Luisa Bunuela.

Naslovnica Cinemark