Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

DOBRODOŠLI U MARWEN Kad dječje lutke vode odrasle bitke

FILM: Welcome To Marwen; drama; SAD, 2018.; REŽIJA: Robert Zemeckis; ULOGE: Steve Carell, Leslie Mann; OCJENA: ***

Mark Hogancamp s lutkama liječi duševne rane nakon što su ga prebili na mrtvo ime zbog fetiša na ženske cipele. U Hogencampovu bijegu od stvarnosti Zemeckis je prepoznao materijal za preispitivanje vlastitog eskapističkog opusa. Odatle autoreferencije na njegove prethodne filmove, zaključno s 'Povratkom u budućnost'.

Jedno za drugim iznenađenjem slijedi u prvim scenama filma "Dobrodošli u Marwen" oskarovca Roberta Zemeckisa koji je preskočio hrvatska kina i osvanuo u "online" videoteci A1. Za početak, film je računalno animirani, odnosno lutkarski, kao da su se Danteovi "Mali vojnici" našli u Drugom svjetskom ratu.

Oživjele akcijske figure za djecu predvodi pilot američkog zrakoplovstva nalik glavnom glumcu Steveu Carellu koji biva oboren s neba iznad okupirane Belgije. Pilot klasične američke pojavnosti potom pronalazi ženske štikle i počne stupati u njima.

U takvom neobičnom izdanju nalijeće na nacističku patrolu koja ga nakon ismijavanja krene cipelariti. Prije potencijalno fatalnog udarca nogom, pilota u zadnji tren spašava nekakav ženski pokret otpora i izrešeta naciste. Sve je to, doznajemo, mašta Marka Hogancampa (Carell) koji se igra s lutkama.

Mašta inspirirana stvarnim događajima, jednako kao film "Welcome To Marwen". Kad je 2000. godine u usputnom razgovoru u baru otkrio da uživa ponekad hodati u ženskim cipelama, nesretnog Hogancampa mučke je premlatilo pet protuha i izbilo mu svako sjećanje iz glave.

U tom zločinu iz mržnje Hogancamp je bio prebijen na udarac do smrti. Nakon što je izašao iz kome i osiguranje mu prestalo plaćati terapiju, Hogancamp je u autoterapeutske svrhe modelirao minijaturni belgijski gradić Marwencol napučen akcijskim lutkama sebe samoga i ljudi iz njegovog života, od napadača nadalje, koje je fotografirao tijekom njihovih ratnih avantura kako bi se oporavio od traume.

Priča stvorena za film, posebice otkako su otkrivene Hogencampove fotografije i načinile ga poznatim u umjetničkim i "queer" krugovima. Najprije je 2010. snimljen dokumentarni film "Marwencol" Jeffa Malmberga, pa osam godina kasnije i igrani u režiji Zemeckisa.

Igrana forma je podatna s obzirom da Hogencampove statične fotke pretvara u pokretne slike, baš kao što i on radi u svojoj glavi vapeći za eskapizmom iz svijeta u kojem je "drukčiji" zato što voli ženske cipele. Ranjivi Hogencamp na taj način, preko "avatara", "dječjeg" ratnog junaka koji vodi zamišljene i prave "odrasle" bitke, liječi duševne/emotivne rane i postiže samoprihvaćanje.

Dakle, nasiljem u mašti protiv nasilja u stvarnosti koja se isprepleće s fantazijom gdje su njegovi neonaci-napadači u filmu nacisti iz Drugog svjetskog rata. Kritika današnjice je provučena kroz film, od neonacizma do američke vanjske politike i ratova. "Bar smo bili pozitivci u tom ratu", kaže Hogencamp, rijetki stvaran lik u Zemeckisovu opusu.

Ovo je, iza "Puta do slave" o šetaču na žici Philippeu Petitu, drugi Zemeckisov film inspiriran stvarnim likom i njegovim djelom koji je prethodno zaživio u dokumentarcu. I još jedan s pričom podatnom za pričanje uz pomoć njemu tako dragih specijalnih vizualnih efekata.

Efektima je Zemeckis posvetio čitavu karijeru i slovi za jednog od najvećih hollywoodskih pionira na tom polju (serijal "Povratak u budućnost", "Tko je smjestio zeki Rogeru", "Smrt joj dobro pristaje"). Međutim, prošla su vremena kad je Zemeckis u realističnijim filmovima inkorporirao efekte nenametljivo, da nisu golim oko vidljivi ("Forrest Gump").

Dugo godina nije imao ni žive glumce u kadru, od "Brodoloma života" iz 2000. do "Leta" iz 2012., razvijajući "motion/performance capture" tehnologiju ("Polarni ekspres", "Beowulf", "Božićna priča"). Otad naovamo Zemeckis nikako da uhvati nekadašnju redateljsku ruku koju je imao u radu s glumcima ("Tajna veza").

To se osjeti u "Dobrodošli u Marwen", hibridnom filmu na razmeđi dvaju Zemeckisa, starog i novog, bliži novom. Lutkarske scene, najbolje u filmu i režirane u staromodno-modernom duhu akcijsko-avanturističkog ratnog spektakla, Zemeckis obogaćuje "motion/performance capture" tehnologijom.

Artificijalno je prirodno stanište njegova najnovijeg filma koji je neujednačen, ponekad odveć izvještačen i prebizaran za vlastito dobro, ali poprilično interesantan, društveno važan i autorski sumirajuće nastrojen možda kao nijedan dosad.

Naime, u Hogencampovoj imaginaciji, unutar koje ostvaruje bijeg od stvarnosti, Zemeckis je prepoznao materijal za preispitivanje vlastitog eskapističkog opusa. Odatle poneke autoreferencije na njegove prethodne filmove ("Death Becomes Her"), zaključno s "Back To The Future". Vremeplov DeLorean u završnici dolijeće kao utjelovljenje (Zemecksova) eskapizma.

Zemeckis i 'Vještice'

Robert Zemeckis upravo završava novu ekranizaciju "Vještica", košmarnog fantazijskog romana za djecu iz pera Roalda Dahla koju produciraju oskarovci i hitmejkeri Guillermo Del Toro ("Panov labirint") i Alfonso Cuaron ("Harry Potter i zatočenik Azkabana"). Prvu ekranizaciju je 1990. režirao nedavno preminuli Nicolas Roeg s Anjelicom Huston u ulozi vještice. Zemeckis je glavnu ulogu ponudio oskarovki Anne Hathaway i namjerava biti bliskiji Dahlovu predlošku u odnosu na prethodnu Roegovu verziju.

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE