Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

DIVLJA NOĆ Mladenački 'Pakleni šund' na 'bombonu'

FILM: Go; krimi komedija; SAD, 1999.; REŽIJA: Doug Liman; ULOGE: Sarah Polley, Katie Holmes; OCJENA: **** 1/2

'Go' je klasični tinejdžerski film okrenuo naopačke. Ovaj 'teen' film je radije gledao 'Pulp Fiction' i 'Jackie Brown' umjesto 'She's All That' i prenio to gledalačko iskustvo na ekran. Dileri, prevaranti, kockari, murjaci, gangsteri... sastavni su dio 'tarantinovštine' na razmeđi neugodnjačke crne komedije i krimića, ali osvježenje je što su njima pridodani mladi koji žive za vikend-partijanje, a uvalili su se preko glave u Tarantinov film.

"Znaš što volim kod Božića? Iznenađenja", započinje monolog lik glumice Katie Holmes, Claire, u kultnom filmu "Divlja noć" (1999.). "Dobiješ neku kutiju i siguran si što je unutra. Protreseš je, izvažeš. Uvjeren si da znaš što je. U tvojoj glavi nema sumnje. A onda je otvoriš i dobiješ nešto drukčije. Wow! Bang! Iznenađenje!", usklikne Claire.

Film izvornog naslova "Go" utjelovljenje je tog božićnog iznenađenja o kojemu Claire govori. Godine 1999. mnogi su bili uvjereni da znaju što se krije u kutiji redatelja Douga Limana ("Swingers") i debitantskog scenarista Johna Augusta.

U njihovoj glavi nije bilo sumnje da je posrijedi još jedan film za mlade poput "Tuluma koji jedva čekam", "Ona je sve to" i "Deset razloga zašto te mrzim". Potonja dva filma otvorila su se u kinima netom prije "Divlje noći". Na koncu i Holmes je bila sinonim za "teen" štivo zahvaljujući ulozi Joey u seriji "Dawson's Creek".

A onda se celofan Limanove kutije razmrsio i gledatelji su dobili "nešto drukčije" od onoga što su mislili da će dobiti - "wow, bang, iznenađenje". Distinktivnost Limanova filma nametala se od uvodnog loga Columbia Picturesa. Prije nego što je baklja u rukama ikoničke Columbijine dame počela plamtjeti prepoznatljivim sjajem, ekran su zapalili "fleševi" partijanja mladih u zadimljenom, neonom prošaranom "underground" prostoru.

"Rejverska" (hiper)kinetika ispresijecana s tradicionalnim Columbijinim logom nagovijestila je Limanovu žanrovsku subverziju i udarila energični ritam filma. "Go" je klasični tinejdžerski film okrenuo naopačke, otprilike kao što je Holmesičina Carrie anti-Joey.

Ovaj "teen" film je radije gledao "Pulp Fiction", "Jackie Brown" pa i "Very Bad Things" umjesto "She's All That" i prenio to gledalačko iskustvo na ekran. Zapravo, "Divljoj noći" je gotovo nemoguće ući u žanrovski trag. Istovremeno mračniji "teen movie", crnohumorni "tarantinovski" krimić "heist" pod-etikete, crna božićna komedija prazničkog raspoloženja, "rejverski" film... Ona je sve to.

Svaki od pojedinih žanrova ima minutažu aproksimativno onoliko vremena koliko je potrebno da slučajno ne postane dosadan. Lako moguće da se grozničavo snimanje filma, teškog svega 3.5 milijuna dolara, odrazilo na njegovu maničnu energiju, odnosno da je Liman pohranio tu užurbanost koju je osjetio obnašajući i ulogu direktora fotografije.

Naslov nije slučajno "Go". Kad krene, "Divlja noć" ne staje do odjavne špice. Likovi jedva da staju razmisliti o tome što rade a la Ronna (Sarah Polley) u prvoj priči, tek da kažu da im je "mama od mamine mame bila crnkinja" kao Tiny (Breckin Meyer), tj. da je "boja kože samo stanje uma" ili izgovore monologe o, recimo, tantričkom seksu poput tamnoputog Marcusa (Taye Diggs) u drugoj.

Prva i druga priča? Yep. "Triptih" film ima nelinarnu strukturu i isprepletenu kronologiju "Paklenog šunda". Tri priče koje iz različite karakterne optike sagledavaju iste događaje iz jedne (Badnje) večeri. Sve počinje kad Simon (Desmond Askew) ponudi kolegici blagajnici Ronni da odradi njegovu smjenu u supermarketu.

Na taj način će njoj dobro doći lova koja joj treba da je ne izbace iz stana, a on će poći s društvom u Las Vegas. Kad dvojica glumaca iz sapunice (Jay Mohr, Scott Wolf) potraže Simona da im sredi "ecstasy" za party, "nešto euforičnije", Ronna će pokušati sama riješiti "deal" kako bi zaradila ekstra dolar.

S Claire i Manniejem (Nathan Bexton) odlazi do Simonova dilera Todda (Timothy Olyphant), ali naravno sve polazi po zlu nakon što Ronna nanjuši da je glumce upregnuo policajac (William Fichtner) i baci "ecstasyje" u WC školjku. Naopak je i izlet u Las Vegas, gdje će se Simon, Tiny, Marcus i Singh (James Duval) naći na meti redara i njegovog oca kad prvi ignorira pravila i uhvati striptizetu tijekom plesa u krilu.

Dileri, prevaranti, kockari, murjaci, gangsteri... sastavni su dio "tarantinovštine" na razmeđi neugodnjačke crne komedije i "ups, napucao sam te" krimića, ali osvježenje je što su njima pridodani mladi koji žive za vikend-partijanje da se oslobode angsta za blagajnom, a uvalili su se preko glave u Tarantinov film.

Iz današnje optike "Go" izgleda kao vremenska kapsula kraja devedesetih u kinematografiji i izvan nje (mladenačka "rave" kultura). Osim "tarantinovske" strukture film pokreće i soundtrack epohe koji je preuzeo kazetu od "Hakera". U "Divljoj noći" se osjeća "prijelazna" 1999. godina kao i, primjerice, u "Matrixu" koji se otvorio dva tjedna ranije i bacio u sjenu Limanov film kao spektakularnija kinosenzacija.

"The Matrix" je zatvorio staro poglavlje akcijskih blockbustera, a "Go" naslutio da su "tarantinovski" i tinejdžerski filmovi dosegnuli zenit, kao i "nezavisnjaci" devedesetih, ali i party-scena. Sve je u novom mileniju postalo veće ili komercijalnije, od američkih "indieja" na razmeđi Sundancea i Hollywooda, do partyja koji su iz "undergrounda" i skladišta prešli na stadione.

Iza "Go" je stajala Columbia koja danas nema šanse da bi podržala ovakav film. Liman hvata momentum i režira film u (aero)dinamičnom mladenačkom "seks, droga i techno" điru, uspješno dočaravajući kako je biti "načvakan", na "bombonu" (subjektivna perspektiva, ubrzani kadrovi, nabrijana montaža).

Likovi haluciniraju da plešu "Macarenu" u supermarketu, utvaraju da im crna mačka može čitati misli i predvidjeti budućnost. Danas, 20 godina kasnije, jasno je da je "Go" i sam predvidio budućnost više od toga da je prorokovao Limana kao majstora akcijske kinetike ("Bourneov identitet", "Gospodin i gospođa Smith", "Na rubu budućnosti").

Snimljen na prijelazu milenija, Limanov film je najavio hiperaktivnost milenijalaca i hektičnost svijeta u tolikom "speedu" da mladi nemaju vremena zastati i preispitati se. "Divlja noć" živi u trenutku, za sada i ovdje, ne sutra, premda je to sutra navijestila, među ostalim i finalnom rečenicom. "I, što radimo za Novu godinu?". Sutra je novi dan. Idemo dalje. Go, go, go!

Od Katie Holmes do gđe Cruise

Film koji se 8. kolovoza prikazuje na Cinemaxu2 odražava devedesete i u dijalozima. Kad Mohrov lik kaže "Isn't it ironic?", Wolfov se nadoveže sa "don't you think?", dakle obojica se dodavaju stihovima hit-pjesme "Ironic" Alanis Morissette. Usput, u "Divljoj noći" je prvu filmsku ulogu ostvarila današnja popularna komičarka Melissa McCarthy, a mnogi iz glumačke ekipe su napravili dobru karijeru, posebice Timothy Olyphant i Sarah Polley, ako je već Katie Holmes poslije postala poznatija kao "gđa Cruise".

Naslovnica Cinemark