Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

FORREST GUMP Gorkoslatka bombonijera američke povijesti i sadašnjosti

FILM: Forrest Gump; drama; SAD, 1994.; REŽIJA: Robert Zemeckis; ULOGE: Tom Hanks, Robin Wright; OCJENA: *****

Naizgled je to definitivni (pro)američki film, uključujući i sveameričkog Hanksa u ulozi titularnog lika. Film koji afirmira američke vrijednosti i sniva 'american dream', dostupan i čovjeku ispodprosječnog kvocijenta inteligencije. Tako sagledan, oskarovski sentimentalan, human, optimističan, iskren, emotivan, zaslađen poput najslađeg čokoladnog bombona iz bombonijere, 'Forrest Gump' je laka meta za cinični, ogorčeni i pesimistični novi milenij sa sprdantskim 'meme' kadrovima filmova i tome slično. Međutim, bombonijera krije i gorke bombone - suptilno subverzivni, satirični i ironični komentar na Ameriku i njezino društvo od Gumpa do Trumpa.

Prerada "Forresta Gumpa" (1994.) najavljena je na 25. godišnjicu šesterostrukog oskarovca Roberta Zemeckisa s Tomom Hanksom u glavnoj ulozi. Remake će se, zanimljivo, snimati u Bollywoodu, ne Hollywoodu. No, Hollywood bi također jednog dana mogao preoblikovati "Forresta Gumpa" za modernu publiku, ako ne snimiti njegov nastavak.

Zamišljamo kako (u remakeu ili nastavku) radnja obuhvaća razdoblje recentnije američke povijesti, od nikad popularnijih osamdesetih do danas, dakle otprilike jednak broj dekada i godina kao izvornik (od pedesetih do 1982.). Vidimo mladog ili starog Forresta kako sudbinski, za dlaku, preživljava 11. rujna 2001., možda i uragan Katrinu.

Kako (opet) odlazi u rat. Irak, rat protiv terorizma. Haji (talibani) se, kvragu, čak i rimuje s Charlie (Vijetnamci). "Uvijek smo tražili nekog tipa koji se zove Haji", rekao bi novi-stari Gump. Predočavamo kako uči Justina Timberlakea plesati kao nekoć Elvisa i daje savjet Marku Zuckerbergu oko Facebooka.

I, naravno, rukuje se s Reaganom, Bushom, Clintonom, Bushom Jr., Obamom i Trumpom čiju je pobjedu jedan kongresmen okarakterizirao riječima "kao da je zločesti, stvarno glupi Forrest Gump postao predsjednik". Gump i Trump!

Sve to pokazuje koliko je "Forrest Gump" zimzelen kao film i koliko njegovo jučer može biti danas, pa i sutra, od Gumpa do Trumpa i dalje. Napokon, Zemeckis se proslavio trilogijom "Povratak u budućnost" i vrijeme je dominanta njegova autorstva, odnosno protok godina ("Smrt joj dobro pristaje", "Brodolom života").

Godine "Forrest Gump" dobro nosi i ne treba mu eliksir za pomlađivanje kao protagonsticama Zemeckisova "Death Becomes Her". Specijalni vizualni računalni efekti, koji su odnijeli zlatni kipić ispred nosa Cameronovih "Istinitih laži", još uvijek izgledaju impresivno.

Zemeckis je otišao korak dalje u odnosu na "Tko je smjestio Zeki Rogeru". U tom filmu redatelj je gurnuo Boba Hoskinsa, čovjeka od krvi i mesa, naglavačke u svijet crtića. U "Forrestu Gumpu" Zemeckis radi novu vizualnu revoluciju i ubacuje Hanksa u povijesne situacije ovjekovječene u filmskim žurnalima ili dokumentarističkim, arhivskim snimkama kombinirajući računalne efekte, zeleni ekran, rotoskopiju...

Revolucionarni efekti, iskorišteni u službi priče, ne kao blockbusterska atrakcija, omogućavaju Hanksovu interakciju s danas pokojnim povijesnim ličnostima (JFK, LBJ...). Dotad su glumci bili u interakciji s kiborgom od tekućeg metala ("Terminator 2") i dinosaurima ("Jurski park"), ali ne i stvarnim ljudima iz povijesti.

"Forrest Gump" je postavio temelje za miješanje stvarnosti i fikcije, tj. fikcionalnih likova sa zbiljskima, pa i pretvaranja glumaca u računalno-animirane kreacije ("Gospodar prstenova", "Beowulf") i njihovo "pomlađivanje" u stilu "Neobične priče o Benjaminu Buttonu" kao "Forresta Gumpa" 21. stoljeća.

Gump se nalazi u kadru pored Georgea Wallacea kad je ovaj 1963. pokušao blokirati tamopute studente da uđu na sveučilište u Alabami. Kao član "football" reprezentacije upoznaje predsjednika Kennedyja, rukuje se s njim i uspijeva ga nasmijati izjavom "moram piškiti".

Lyndon B. Johnson će Gumpa nagraditi Medaljom časti za spašavanje vojnika u Vijetnamu i objesiti je oko njegova vrata, a on mu pokazati ranu od metka koji ga je "ugrizao" za stražnjicu. Srest će on i Nixona, obratiti se sudionicima anti-vijetnamskog protesta u Washingtonu (šteta što nismo uspjeli čuti sve što je mogao reći o Vijetnamu) i gostovati u TV showu Dicka Cavetta s Johnom Lennonom.

Neovisno o efektima, koji su jednako revolucionarno amputirali noge Garyju Siniseu u odličnoj ulozi obogaljena poručnika Dana, Gump će još neposredno naučiti Elvisa kako se ljuljati i vrtjeti kukovima, upasti na zabavu Crnih pantera i osujetiti "aferu Watergate" prilikom noćenja u Washingtonu.

Dakako, sve je stvar sudbine, jednog od glavnih motiva filma, simbolično utjelovljene u dan-danas citiranoj mudrosti Forrestove majke (Sally Field) "Život je kao bombonijera, nikad ne znaš što ćeš dobiti" i bijelom percu koje u uvodnim kadrovima leti zrakom nošeno povjetarcem i slijeće podno junakovih nogu, nakon čega ga on podiže s poda i pohranjuje u dječjoj knjizi.

U jednoj sceni Gump će spomenuti kako "lebdimo onako slučajno na povjetarcu" i na neki način sam postati to perce pohranjeno u knjizi američke (kinematografske) povijesti. On postaje naš vodič kroz američku povijest koju će dijelom nesvjesno i trasirati, od Elvisa do slogana "shit happens" i "smiley" majica.

Američka povijest, politika i društvo, zapravo Amerika sama od pedesetih do osamdesetih, reflektira se u filmu koji se dotiče i kontrakulture/djece dvijeća, čak i AIDS-a, preko lika Forrestove najveće ljubavi Jenny (fina uloga Robin Wright).

Naizgled je to definitivni (pro)američki film, uključujući i sveameričkog Hanksa u ulozi titularnog lika. Film koji afirmira američke vrijednosti i sniva "american dream", dostupan i čovjeku ispodprosječnog kvocijenta inteligencije poput mentalno retardiranog, "malo sporijeg" Gumpa (75, pet manje od "normalnog").

Tako sagledan, oskarovski sentimentalan, human, optimističan, iskren, emotivan, zaslađen poput najslađeg čokoladnog bombona iz bombonijere, "Forrest Gump" je laka meta za cinični, ogorčeni i pesimistični novi milenij sa sprdantskim "meme" kadrovima filmova i tome slično.

Cinici bi mogli doživjeti Forresta kao dosadnog pijanca koji za šankom priča svoju životnu priču i dodijava ostalima u kafiću s obzirom da protagonist sjedi na autobusnoj stanici i odmotava svoja intimna i društvena sjećanja potpunim strancima, nudeći ih usput slasticama iz bombonjere ("hoćete bombon?").

Međutim, bombonijera krije i gorke bombone - suptilno subverzivni, satirični i ironični komentar na Ameriku i njezino društvo od Gumpa do Trumpa. Za uspjeti u SAD-u ne trebaš posjedovati visok IQ i biti pametan.

"Idiotski" Forrest ne samo da postaje ratni junak, kapetan ribarskog broda i uspješan podzetnik nakon što uloži novac u "neku tvrtku za voće" (Apple), već oblikuje američku povijest poput važna političke figure, iako uopće ne uspijeva pojmiti dalekosežnost svojih postupaka. Hoćete bombon?

Trči, Forrest, trči

"Forrest Gump" je bio najveći kinohit 1994. godine u Americi i ostatku svijeta, veći i od "Kralja lavova" i "Istinitih laži". Film je spretno spojio Hanksov hit "Veliki" (odrasli muškarac s dušom/umom djeteta) i "Kišnog čovjeka" (protagonist s oblikom mentalne retardacije). Hanks je drugu godinu zaredom pokupio Oscara za glavnu mušku ulogu, nakon "Philadelphije". Uz maminu mudrost, još se neke rečenice iz filma danas citiraju, recimo predstavljanje glavnog lika "Ja sam Forrest, Forrest Gump", drukčije od onog Jamesa Bonda, zatim "Nisam pametan, ali znam što je ljubav" te, naravno, "Trči, Forrest, trči". Kako je Gump trčao kao da ga je vjetar nosio, tako je spasio dobar dio voda u Vijetnamu u scenama koje je, samo ozbiljnije, rekreirao Gibsonov "Greben spašenih".

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE