Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

ALIEN: OSMI PUTNIK Strah od tuđin(a)ca i unutrašnjeg svemira u kojem nitko ne može čuti vaš vrisak

FILM: Alien; SF horor; SAD/Velika Britanija, 1979.; REŽIJA: Ridley Scott; ULOGE: Tom Skerritt, Sigourney Weaver; OCJENA: *****

Ridley Scott je znanstvenu fantastiku impregnirao hororom tjelesne vrste. Film strave i užasa prikvačio se na SF poput alienskog 'facehuggera' na lice Kaneai nije ga htio pustiti. 'Alien' je dan-danas najsavršeniji primjerak SF horora o strahu od nepoznatog, ali i alegoričan i društveno-politički relevantan film. Sada kao nikad prije 'Alien' djeluje i kao utjelovljenje paranoje od (invazije) tuđinaca izvana i 'iznutra'. A ako se zametak Aliena u ljudskom tijelu može pročitati metafora za AIDS i rak, film najviše utjelovljuje vječni strah čovjeka od bolesti, ranjivosti i smrti. Strah od unutrašnjeg svemira u kojem nitko ne može čuti vaš vrisak.

Divim se njegovoj čistoći, sposobnosti da opstane nepomućen savjesti, kajanjem i moralnim kodovima. Kad je robot Ash (Ian Holm) izgovarao ove riječi govoreći o čudovišnom antagonistu SF horora Ridleyja Scotta, malo je tko mislio da će Alien i "Alien" (1979.) pokazati sposobnost da opstanu u nadolazećim godinama. Prvi Scott.

Redatelj je mislio da snima tipični SF ili horor, da bi na kraju, kao nitko prije njega, vjenčao ta dva žanra dok ih smrt ne rastavi i snimio nešto nemjerljivo više od tipičnog filma, žanrovski, metaforički, popkulturno pa i društveno-politički. Danas se divim(o) transžanrovskoj čistoći "Aliena" i smatram(o) ga savršenim primjerkom SF horora.

Može se tu primijeniti još jedan Ashov citat. Od njegova savršenstva (dizajna čudovišta u kreaciji H.R. Gigera, Scottova filma) savršenije je samo njegovo neprijateljstvo koje će ga pretvoriti u najomiljenijeg monstruma SF svemira, uz njegovog najboljeg (ne)prijatelja Predatora.

Neprijateljstvo prema Predatoru i ljudima, najviše junakinji Ellen Ripley koja je s Alienom neprijateljevala u još tri filma od 1986., 1992. i 1997. godine. U trećem, "Alienu 3" Davida Finchera, Ripley je rekla "Toliko si dugo u mom životu da se ne mogu sjetiti ničeg drugog".

Toliko je dugo i u životu glumice Sigourney Weaver da se rijetki sjećaju njezinih uloga u "Godini opasnog življenja", "Istjerivačima duhova", "Gorilama u magli" ili "Zaposlenoj djevojci". Svi se sjećaju Ripley i njezine tranzicije od hororske do akcijske heroine od kraja prvog "Aliena" prema naprijed, s naglaskom na drugi dio – Cameronov "Aliens".

Naziralo se to kad je pitala Asha "kako ga (Aliena) možemo ubiti?", ali očekivalo se onda da će ulogu junaka filma preuzeti Dallas (Tom Skerritt). Bio je muškarac, a i Skerrittovo ime se pojavilo prvo u uvodnoj špici. To je samo jedan od "twistova" koje je napravio Scott i začeo koncept akcijske heroine, ovdje rođene iz "dvostrukog" horor filma.

"Alien" je, naime, istovremeno bio "slasher" i "haunted house" horor, samo što je ubojica umjesto nožem naružana Michaela Myersa iz "Noći vještica" bio izvanzemaljac oštrih kandži i s dva reda ralja, odnosno "ukleta kuća" je bila svemirski brod.

Naravno, bio je i znanstvena fantastika koja je krajem sedamdesetih doživjela procvat zahvaljujući "Ratovima zvijezda" i "Bliskim susretima treće vrste". No, Scott je znanstvenu fantastiku impregnirao hororom tjelesne vrste. Film strave i užasa prikvačio se na SF poput alienskog "facehuggera" na lice Kanea (John Hurt) i nije ga htio pustiti.

Dijalog Dallasa i Asha u vezi stvorenja na Kaneovu licu prenosiv je na "Aliena". "Što mu je to u grlu? Time ga hrani kisikom, paraliziralo ga je i drži u komi, ali i održava na životu". Horor je simultano držao SF u komi i održavao ga na životu.

Konkretno, "Alien" je iznenadio sve koji su očekivali SF na tragu "Star Warsa", no upravo je (in)fuzija horora dala žanru novu svježinu i odvela u neistraženi svemir ("Stvor", "Predator"...), svjetlosnim godinama udaljen od "galaksije daleko, daleko". Scottov pristup filmu bio je više "kubrickovski" nego "lucasovski".

Prelijetanje trgovačkog svemirskog broda "Nostromo" u punoj dužini preko cijelog ekrana dozivalo je u sjećanje ulazak imperijalne krstarice u kadar iz otvaranja "Ratova zvijezda", ali scena nije bila tu da se nužno nadivimo monumentalnosti prizora.

Redatelj je pripremao publiku na polagani ritam filma, od postepenog otkrivanja letjelice, do razloga ranijeg buđenja posade (nije SOS poruka nego nekakvo upozorenje), slijetanja na planet, pronalaska fosiliziranog alienskog pilota koji kao da je izrastao iz naslonjača, a kosti njegova prsišta su svinute prema van kao da je eksplodirao iznutra...

Taktika je bila p(r)obuditi znatiželju i imaginaciju, bildati anticipaciju od nepoznatog, slično Spielbergu u "Raljama", samo još više s obzirom na strani oblik života u odnosu na znanu veliku bijelu psinu. Počevši od naslova ALIEN čija se bijela slova, od "I" nadalje, postupno slažu na ekranu poput monolitnih ploča u podlozi crnog svemira, "2001.: Odiseja u svemiru" nedvojbeno je bila inspirativna Scottu.

Kamera će prošetati po geometrijskim interijerima "Nostroma" prije nego što se otvore kapsule za spavanje i posada se probudi iz sna. K tome, Alien se prvi put pojavljuje u 59. minuti, na polovici filma, s time da monstruma dobro ne vidimo i nećemo ga ni vidjeti u cijelosti do samoga kraja filma.

Prisutnost monstruma diferencira "Aliena" od "2001." jer Kubrickov film nije imao zlokobnu krilaticu "In space, no one can hear you scream" koju su potencirali domaći naslovi filma "Osmi putnik" i "Tuđinac". U svemiru nitko ne može čuti vaš vrisak, ali u kinu može i hoće.

Ljudi su onomad vrištali od šoka kad se činilo da je Kane okej, ali se najednom počeo grčiti i gušiti za večerom da bi mu iz prsiju grunula alienska kreatura u sceni košmarnog "poroda" i nestala u mračnim koridorima broda. Bilo je to jedno od najvećih šok-iznenađenja, uspredivo sa crno-bijelom tuš-sekvencijom u Hitchcockovu "Psihu", samo eksplicitnije, u krvavom koloru.

Iznenađujuće je bilo i glumcima koji (osim Hurta) nisu znali što će se točno dogoditi u sceni pa su njihove reakcije autentične. Takozvani "body horror" doživio je tada vrhunac s "Alienom" koji je perfektno spojio biološko (horor) i mehaničko (SF), znoj i stroj (napeto finale filma), podsvjesno apostrofirajući psihoseksualne i društvene konotacije da bi jedan Freud sigurno doživio orgazam u kinu.

Seksualizirani dizajn čudovišta i interijera svemirskih brodova je bez premca. Oblik Alienove glave je falusoidan, a s tim i takvim izvanzemaljcem Ripley će se suočiti u gaćicama prije nego uskoči u skafander. "Facehugger" je, pak, vaginolik, kao i ulazi u svemirski brod koji posada "Nostroma" zatječe na planetu, soba gdje se nalazi računalo zvano Majka nalik maternici... 

"Frojdovskim" perverzijama tu nije kraj uzmemo li u obzir da je Alien rođen iz tijela muškarca. Kad Ash pokuša ubiti Ripley, radi to na način da je guši smotanim porno-časopisom, a nakon što android prokrvari, njegova je krv bijela kao znate već što, za razliku od Aliena koji krvari kiselinom što progriza trupove svemirskog broda (njegov obrambeni mehanizam).

Da nisu snimljeni nastavci, "Alien" je mogao funkcionirati i kao košmar, loš san Ripley odsanjan tijekom hibernacije. "Sjećam se groznog sna o gušenju", kazao je Kane kad je došao sebi. Upravo je Scottov film posijao embrij snomorice "alienskih" tema psihoseksualne anksioznosti, majčinstva, rođenja i(z) smrti (rađanje čudovišta naspram ponovnom rađanju čovječanstva u "star child" formi iz "Odiseje").

Iz tog embrija razvio se dan-danas alegoričan i društveno-politički relevantan film. Četrdeset godina kasnije, iščitava se kritika zlih korporacija koje žrtvuju zaposlenike za viši cilj. Tvrtka u filmu je zla kao i Alien sam, možda i više (donijeti oblik života prioritet, ostalo nebitno, posada se može žrtvovati).

Sada kao nikad prije "Alien" djeluje i kao utjelovljenje europske/američke paranoje od (invazije) tuđinaca izvana i "iznutra". "Ako ga pustimo, zarazit će brod", kaže Ripley na prizor zaraženog Kanea i kasnije se kuje plan da se tuđinca, Aliena, izbaci (natrag) u svemir, odakle je i došao.

A ako se zametak Aliena u ljudskom tijelu može pročitati kao metafora za AIDS i rak, film najviše utjelovljuje vječni, primordijlni strah čovjeka od bolesti, ranjivosti i smrti. Strah od unutrašnjeg svemira u kojem nitko ne može čuti vaš vrisak.

'Alien' i 'Aliens' u ST kinima

"Alien" se ove subote, na 40. godišnjicu, prikazuje u splitskoj "Kinoteci", a doznali smo da će njegov dostojan nastavak, "Aliens", biti ovog ljeta na programu filmske klasike u Ljetnom kinu "Bačvice".

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE