Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

F/X: UBOJSTVO TRIKOM 1&2 Majstorstvo filmske iluzije na testu vremena

FILM: F/X, F/X 2; akcijski krimi-triler; SAD, 1986., 1991.; REŽIJA: Robert Mandel, Richard Franklin; ULOGE: Bryan Brown, Brian Dennehy; OCJENA: **** 1/2, ***

S ekspertom za specijalne efekte kao junakom, 'F/X 1&2' se poigravaju majstorstvom filmske iluzije i prirodom filma kao takvoga. 'Meta' filmove su prestigli efekti vremena, ali godinama kasnije vraćamo im se kao nostalgičnom komadu retro-zabave koja ne datira baš iz kamenog doba filmske tehnologije. Naime, oba 'F/X-a' su ostavila nešto u naslijeđe novim generacijama filmskih stručnjaka za efekte.

"Kriste, vidjeli ste previše filmova", ukori majstor specijalnih efekata Roland "Rollie" Tyler (Bryan Brown) djelatnike Ministarstva pravosuđa nakon što mu pristupe da orkestrira lažni atentat na mafijaša iz programa zaštite svjedoka kako bi njegovi neprijatelji mislili da je mrtav, a on, Nicholas De Franco (Jerry Orbach), poživio da svjedoči na sudu. Ironična opaska budući da je Rollie junak jednog od najmetafilmskijih filmova osamdesetih "F/X: Ubojstvo trikom" (1986.) u režiji Roberta Mandela.

Protagonist je, dakle, "effects man", sam naslov filma, pak, kratica za efekte. "F kao Frank, X kao X-ray", slovkat će ga jedan policajac u potjeri za Rolliejevim kamionom na kojem piše F/X. Rollie je nekakav križanac Ricka Bakera, Toma Savinija i netom preminula Johna Carla Buechlera, čovjek koji radi trikove za filmove, a njegova "specijalna genijalnost" su praktični specijalni efekti poput prostetičkih lutaka čudovišta, maski, rasprskavanja krvi, rupa od metaka itd., mahom za žanrovske "B" filmove živopisnih naslova ("Rock a Die Baby", "The Mannequin Depression"...).

Kad Rollie orkestrira tobožnje "filmsko" smaknuće De Franca za večerom u restoranu, scena će doista i izgledati filmski - kao parafraza ubojstva mafijaša Sollozza iz prvog "Kuma", što kao da potvrđuje junakovo kasnije spominjanje Michaela Corleonea. No, u Rolliejevoj filmskoj stvarnosti se ispostavlja da je rabio prave metke, ne ćorke, odnosno da je De Franco zbilja mrtav.

Jesu li korišteni efekti ili je "stvarno" ubijen, pitanje je u filmu, ali izvan njega znamo da je glumac Orbach živ, neovisno o "pravoj" falšoj krvi na ekranu, jer na "fejkanju" iste je kao konzultant radio stvarni, Oscarom nagrađeni majstor efekata John Stears, poznat po radu na Bond-filmovima i prvim "Ratovima zvijezda". Da stvar bude još metafilmskija, Stearsa su navodno zapravo kontaktirali mafijaši da napravi nešto što je Rollie napravio u filmu.

Umjetnost je imitirala život i(li) obratno, a "F/X" nije bježao od svog filmskog podrijetla. U tradiciji "hičkokovskog" trilera, Rollie će utjeloviti krivo optuženog, običnog čovjeka u neobičnoj situaciji koji je negativcima poslužio kao mamac, a sam zaplet je efektna i inteligentna nadogradnja De Palmina klasika "Blow Out" s Johnom Travoltom u ulozi majstora za zvučne efekte koji se nađe u gabuli kad slučajno snimi atentat.

"F/X: Ubojstvo trikom" čak i započinje metafilmski slično kao "Pucanj nije brisan" – filmom unutar filma koji se ovdje tek snima i predstavlja junaka na radnom mjestu, tj. setu. "Rez, rez, rez... sjajno, sjajno, sjajno...", viče redatelj nakon scene koja uključuje krv i rupe od metaka, Rolliejevih efekata djelo. "Jesam li bila dobra", Rollieja pita glumica Ellen (Diane Venora) nakon što je bila izrešetana. "Nitko ne umire kao ti", pohvali je on.

Glumica Venora će kasnije jednako uvjerljivo "umrijeti" kad nesretna Ellen popije "pravi" metak namijenjen Rollieju. Da je De Palma režirao "F/X", gledali bismo remek-djelo, no to je još uvijek prilično izvrstan i vizionarski akcijski krimi-triler koji se pametno poigravao majstorstvom "make-believe" filmske iluzije i prirodom filma kao takvoga, završavajući hit-pjesmom Imaginationa "Just An Illusion".

"Nije kao u filmovima", cinično će komentirati svoju (filmsku) stvarnost policajac Leo McCarthy (Brian Dennehy) koji istražuje De Francov slučaj i vjeruje da je Rollie nevin. U međuvremenu, Rollieja će efekti spašavati od negativaca - u potjeri će koristititi filmske rekvizite iz svog kamiona, a u finalu stvarati optičke i ine iluzije na svakom koraku i igrati se s negativcima.

Međutim, "F/X: Ubojstvo trikom" koristi efekte u svrhe priče/karakterizacije junaka pa on neće postati akcijaš kao Stallone ili Chuck Norris koji nas u jednom momentu filma gledaju s plakata ("Rambo II", "Zakon šutnje"). Općenito, film je karakterno osovljen i profitira na odnosima između likova, recimo sjajno profilirana McCarthyja i njegove kolegice Velez (Jossie DeGuzman), te partnera filmoljupca Mickeyja (Joe Grifasi) kojeg će, kad dođu u Rolliejev stan krcat filmskim plakatima, u nevjerici pitati "dao si novac da gledaš ova sranja?".

"F/X" pobija Ellenin proročki vapaj da "nikoga više nije briga za filmove o ljudima, već mare samo za specijalne efekte". Bitno slabiji, ali iz današnje optike još uvijek zanimljivi drugi dio Richarda Franklina, "F/X: Ubojstvo trikom 2" (1991.), više je mario za efekte u odnosu na likove, pokušavajući ponoviti dobitnu formulu originala, no bio je svjestan nemogućnosti tog zadatka i uopće repetitivne filozofije nastavaka.

Umirovljenog "majstora svake iluzije" sada angažira policija da im pomogne uhvatiti opasnog ubojicu žena. "Bio bi gotov u roku keks", uvjerava Rollieja policajac Mike Brandon (Tom Mason), inače bivši suprug njegove djevojke Kim (Rachel Ticotin). "Tako su mi i zadnji put rekli", kaže Rollie podsjećajući na Johna McClanea u "Die Hard 2", posebice kad kasnije "umire muški" u supermarketu, koristeći sve što mu dođe pod ruku za "efektnu" obranu, od graha nadalje.

Plan je da se ubojica namami u stan optičkom varkom/projekcijom tuširanja zgodne djevojke u režiji Rollieja koji će, usput, pretvoriti Mikea u ženu i ovaj tako iznenaditi manijaka s nožem. Sekvencija je zgodna inverzija originalnog Hitchcockovog "Psiha" čiji je inferiorniji nastavak režirao upravo Franklin. Angažman Franklina kao da metafilmski nije slučajan.

Na koncu, "F/X2" počinje identično kao izvornik, ovaj put neuspjelom scenom sa snimanja SF akcijskog filma i nezadovoljnim povikom redatelja "rez, rez" nakon što se pokvario kiborg i jedan auto nikako da eksplodira. Kvar robota podsjeća na kultnu "dva tjedna" scenu iz "Potpunog sjećanja", dok film u filmu djeluje kao jedna u nizu jeftinih kopija "Terminatora".

Snimljen iste godine kao drugi "Terminator", "T2", tehnološki superblockbuster s dotad najmodernijim (digitalnim) efektima, "F/X2: Ubojstvo trikom" je djelovao staromodno. U trenu su ga prestigli efekti vremena, kao i prethodnika, ali godinama kasnije, zasićeni digitalijom, vraćamo im se kao nostalgičnom komadu retro-zabave koja ne datira baš iz kamenog doba filmske tehnologije.

Naime, "F/X1" je u naslijeđe novim generacijama filmskih stručnjaka za efekte ostavio lijevanje maski ("Nemoguća misija"), a "F/X2" telemetrijsko odijelo koje registrira pokrete i prenosi na mehaničkog klauna pomoću kojeg će se Rollie "sinkronizirano" tući s negativcem i pilotirati helikopterom. To je svojevrsni pionirski "motion capture" prije "motion capturea" ("Gospodar prstenova", "Avatar", "Planet majmuna"...) kakav se danas naveliko rabi u eri računalno generiranih CGI efekata. Je li kucnuo čas za novi "F/X" nazvan "CGI"?

Producent Dodi Fayed

U drugom dijelu, zanimljivo, sin Rolliejeve djevojke gleda film koji se snimao na početku prvoga, a majstor efekata ga je doveo na set jer "malog zanima kako se snimaju filmovi". Rollie i McCarthy će se spojiti tek na kraju prvog "F/X-a", ali "F/X2" je samo djelomično "buddy movie", što je šteta s obzirom na odličnu kemiju Browna i Dennehyja. Brown je australski glumac koji je, poput Paula Hogana, stigao u Hollywood nakon Mela Gibsona. U prvom filmu čak i kaže da je došao iz Australije. Dvije godine poslije "F/X-a" imao je dva hita – "Koktel" i "Gorile u magli". Iza oba "F/X-a" stajala je kompanija Orion, a filmove je producirao Dodi Fayed koji je šest godina nakon drugog dijela stradao u prometnoj nesreći s princezom Dianom.

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE