Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

MOŽETE LI MI IKAD OPROSTITI? P.S. Volim te falsificirati

FILM: Can You Ever Forgive Me?; drama; SAD, 2018.; REŽIJA: Marielle Heller; ULOGE: Melissa McCarthy, Richard E. Grant; OCJENA: ****

Melissa McCarthy je odlična u ulozi spisateljice Lee Israel koja je falsificirala pisma istaknutih pisaca ili poznatih osoba i prodavala ih za stotine dolara bibliotekama ili antikvarijatima. Pritom bi znala sama nadopisati neprocjenjive 'post scriptume' i svakim novim pismom postajala sve uspješnija imitatorica, dajući autorski doprinos da njezini dodaci ispadnu kao nekakvi dijelovi sočne kratke priče.

Slegla se zvjezdana prašina oko ovogodišnjih Oscara, osvojeni zlatni kipići su pobrojani. Film "Možete li mi ikad oprostiti?" nije osvojio nijednog Oscara, ali njegove tri nominacije - za najbolju glavnu žensku ulogu Melisse McCarthy, sporednu mušku Richarda E. Granta i adaptirani scenarij - ostat će zabilježene. Pamtit će se i nastup popularne komičarke Melisse McCarthy u prvoj pravoj glavnoj dramskoj ulozi, nakon epizode u "St. Vincentu" s Billom Murrayjem.

Već je jednom McCarthy bila predložena za Oscara (sporedna uloga, "The Bridesmaids"), no njezina nominacija za "Can You Ever Forgive Me?"  vrijedi još više. Melissi je uspjelo nešto što, recimo, nije jednom Jimu Carreyju za sjajne izvedbe u "Trumanovu showu", "Čovjeku na mjesecu", "Majesticu" i "Vječnom sjaju nepobjediva uma". Ne događa se, k tome, često da su komičarke nominirane za nastupe u dramskim ulogama (Monique, "Precious"), uglavnom su znale biti predložene kad su dovoljno prepoznatljive i ne toliko daleko udaljene od svoje udobne humorne zone, kao npr. Lily Tomlin ("Nashville"), Joan Cusack ("Working Girl", "In&Out") i Whoopi Goldberg ("Ghost").

A McCarthy se našla prilično izvan "comfort zone" i gotovo je neprepoznatljiva, posebice u odnosu na svoj lik i djelo iz komedija poput "Djeveruša", "Krađe identiteta", "Špijunke", "Specijalnih agentica", "The Boss", "Istjerivačica duhova", "Tammy", "Nemilosrdnih plišanaca"... U jednom trenutku filma, snimljena prema istinitoj priči iz ranih devedesetih, Melissa će, u ulozi "gay" spisateljice Lee Israel, preko telefona komičarski oponašati scenaristicu Noru Ephron ("Kad je Harry sreo Sally") kako bi zavarala agenticu (Jane Curtin) koja joj ne uzvraća pozive.

No, ovo nije komedija, niti je Lee Israel komičan lik, prije tragičan, preuzet iz stvarnosti. Lee je "fina spisateljica", njezina se knjiga našla na listi bestselera "New York Timesa" i napisala je par "celebrity" biografija, ali trenutno jedva spaja kraj s krajem i gleda kako će platiti režije za stan te prehraniti sebe i mačku. Kad joj komplimentiraju da "dobro oponaša druge ljude", ona to doista i radi kako bi zaradila za život - falsificira pisma istaknutih pisaca ili poznatih osoba i prodaje ih za stotine dolara bibliotekama ili antikvarijatima koji, pak, to nude kolekcionarima.

Sve se prelomilo nakon što je u knjižnici našla pismo Katherine Hepburn i došla na ideju da ga falsificira. "Zbog dodatka je neprocjenjivo", veli Lee prodavačica knjiga Anna (odlična Dolly Wells) misleći na ono "P.S." ili "post scriptum" što je ova sama nadopisala. Hepburn je samo početak, uslijedila su pisma (posvete) Fanny Brice, Noëla Cowarda, Dorothy Parker, Lillian Hellman, Marlene Dietrich... Ukupno njih 400 prije intervencije FBI-ja zbog nezakonitog čina.

Za Lee je to bio "portal u drugo vrijeme, kad su ljudi cijenili pisanu riječ", a svakim novim pismom je postajala sve uspješnija imitatorica, dajući autorski doprinos vlastitim "jetko duhovitim" rukopisom i kreativnošću da njezini dodaci ispadnu kao nekakvi dijelovi sočne kratke priče, ispisani s ljubavlju. Dakle, radila je takoreći nešto što u filmu legalno rade Brian De Palma i Quentin Tarantino autorski kopirajući i "homažirajući" Hitchcocka, špageti vesterne itd.

"Bolja sam Dorothy Parker od Dorothy Parker", tvrdi Lee koja u jednoj sceni okreće TV naopako kako bi iskoristila svjetlo ekrana da prekopira Cowardov potpis. McCarthy je, moguće, bolja Lee Israel od Lee Israel, a ovo joj je najbolja uloga, drukčija od svega što je dosad igrala i krajnje introspektivna. Iako joj fizički ne nalikuje, njezin lik i djelo je načinila svojim "drugim ja".

Glumica je "oskarovski" nestala u liku i u tom procesu pridodala neko novo vlastito "autorstvo" kako bi uloga bila više od dobre transformacije. Israel je lako mogla ispasti karikatura i svojim ponašanjem daje većini gledatelja za pravo da je ne zavoli, osim ljubiteljima mačaka ("više volim mačke nego ljude"), no Melissa je, uz svesrdnu pomoć redateljice i koscenaristice Marielle Heller ("Dnevnik jedne tinejdžerice"), čini humanom i melankoličnom autsajdericom i luzericom koja to nije trebala postati.

Moguće da je McCarthy pronašla metafilmsku poveznicu s likom specijaliziranim da priča priče drugih ljudi, što je i posao glumca. Voljeli je ili ne, teško joj možete poreći izvrsnost, primjerice u scenama s Wells s kojom će doživjeti nespretni "date" zbog svoje društvene neprilagođenosti i povučenosti, nekoga tko ne zna kako opet biti u potencijalnoj vezi, premda bi rado bio.

Ipak, Melissa još više blista kad je sa njom u kadru Grant u ulozi "gaya" Jacka Hocka koji se predstavlja kao "odmetnik, buntovnik, kita kao poskok", a pomaže Lee u krivotvorinama i njezin je "drinking buddy". Njihovo verbalno dodavanje i interakcija iznimno je živopisno i živahno. Redateljica dojmljivo dočarava atmosferu New Yorka ranih devedesetih i svijeta u kojem Lee orbitira, neurednih stanova, starih knjižara, prašnjavih antikvarijata, modernih arhiva, pisaćih mašina, smeđih drvenih polica koje odgovaraju paleti kolorita sve samo ne sunčana filma

Dosta joj je, međutim, pred kameru samo postaviti McCarthy i Granta koji se ovdje ponaša kao svojevrsni ostarjeli Withnail iz kulta "Withnail i ja". Gušt ih je samo gledati/slušati kako pričaju nadugo i naširoko, izgovarajući pametne dijaloge/monologe ("mamurluk muzejskih proporcija"). Mogli bi ih gledati/slušati i znatno duže od stotinjak uzorno ekonomičnih minuta filma. "Možete li mi ikad oprostiti?" je portal u drugo vrijeme, kad su ljudi cijenili pisanu i izgovorenu riječ.

Suprug Melisse McCarthy u sporednoj ulozi

"Can You Ever Forgive Me?" je preskočio hrvatska kina i osvanuo u "online" videotekama. Sporednu ulogu jednog od kolekcionara, kojemu Lee Israel prodaje falsificirana pisma, glumi Ben Falcone, stvarni muž Melisse McCarthy i njezin česti partner ispred ili iza kamere. Ubrzo će ponovno surađivati na akcijskoj komediji "Superintelligence".

Naslovnica Cinemark

VIŠE IZ RUBRIKE